Jučer se dogodilo dosta toga zgodnoga

Naime, u tijeku je kamp koji organizira Chaos Computer Club, utjecajna hakerska organizacija u Njemačkoj. Na tom kampu su mnogi hakeri, ali i ljudi koji se zalažu za slobodu govora, slobodan protok informacija i internetsku sigurnost. Među ostalima, tamo je i Daniel Domscheit-Berg, nekoć pripadnik ekipe WikiLeaksa, koji se 2010. sukobio s Julianom Assangeom i postao mu ogorčeni protivnik. 


Domscheit-Berg je samo jedan od ljudi koji su došli s Assangeom u sukob. Kao što znamo, Assange nema baš sreće u međuljudskim odnosima, nalazi se u kućnom pritvoru i bori se protiv izručenja u Švedsku / Ameriku. Za one koji žive u špilji i misle da Twitter služi samo za zajebanciju, možda je zgodno reći i da je DDB napisao knjigu "Inside WikiLeaks" u kojoj je napao Assangea opisujući ga kao arogantnog, dominantnog, sebičnog gada koji vam pojede svu čokoladu, maltretira vašeg mačka [ovo je ozbiljna optužba i treba je dodatno ispitati] i pošalje vas u  neku stvar kad posumnja da mu ugrožavate životni projekt.


Osim njega, Assange je istjerao još neke ljude i oni su onda zamislili platformu OpenLeaks koja je na internetu već mjesecima, ali nikako da proradi. Ekipa OpenLeaksa je navodno oduzela Assangeu softver koji je osiguravao anonimnost zviždača i nekoliko tisuća povjerljivih dokumenata, a to su učinili jer se "Assangeu ne može vjerovati". DDB je rekao da je Assange neodgovoran i da njemu ne bi trebalo dati ljudske živote u ruke. Taj komad softvera je važan jer bez njega ni WikiLeaks ne funkcionira (sada, na primjer) pa se Chaos Computer Club ponudio da posreduje između DDB-a i Assangea. DDB nije pristao.


Uglavnom, na Chaos Communication Campu nova platforma se trebala testirati tako što su svi prisutni hakeri pozvani da je probaju srušiti i tako pokažu njezinu sigurnost. Međutim, nije sve išlo po planu. Naime, DDB nije dao u javnost program koji bi štitio zviždače, pokazalo se da je nova platforma vrlo nesigurna čak i po pitanjima zakonskih prijetnji, tako da je na kraju član predsjedništva Chaos Computer Cluba, Andy Mueller-Maguhn, zaključio da OpenLeaks dovodi CCC na loš glas i da oni s tim ne žele imati ništa. Tražio je glasanje i Daniel Domscheit-Berg je jednoglasno izbačen iz članstva u njihovom klubu, što je drugi slučaj u njegovoj tridesetogodišnjoj povijesti. Mueller-Maguhn je rekao da je ta platforma što se njega tiče tek oblak koji obećaje sigurnost, ali ne sadrži ništa konkretno. Zato ne želi da za nju garantira Chaos Computer Club te da je sramotno što ga je DDB htio iskoristiti.


Sad se pro-vikiliška tvitosfera veseli ovome jer DDB nije imao nikakve milosti prema Assangeu. Saznali smo da Assange uvijek nosi dvoje hlače, da je ženskar, da je prljav, da ne zna plesati, da skače po sobi ko lud itd., sve zahvaljujući DDB-u. Assange je o njemu rekao samo: "Ja sam šef koji mu je dao otkaz". 


Ovaj citat se također pripisuje Assangeu: 
"Zajebao si na toliko načina i sad hoćeš da ih ja nabrojim; ali čemu kad ih ti sam nisi u stanju vidjeti?" 

Ok, mislim da je vrijeme za novi post.

Valjda nema nikoga na netu tko do sada nije vidio:

Maska Guy Fawkes, simbol Anonymousa

We are Anonymous
We are Legion
We do not Forgive
We do not Forget
Expect us!


Ljudi obično misle da to piše neka hrpa kriminalaca ili klinaca koji imaju previše slobodnog vremena pa se malo iživljavaju. Ili "hakeri". Hakeri su zločesti, lopovi, bolje s njima ne imat posla! A ipak, ako pročitate "Hakerski manifest", mogli biste se iznenaditi. Jako.


YouTube je pun video uradaka s dramatičnom mjuzom i kompjutorski generiranim glasom koji veli nešto kao "Hello, world. We are Anonymous." Ja sam umrla od straha kad sam vidjela prvi takav video. Mjuza je zvučala kao da priziva kraj svijeta, a glas nisam kužila jer je bio umjetan. Kad sam skupila hrabrosti opet sam otvorila video i ugasila ton. Moglo se čitati, a ono što sam pročitala nije uopće bilo strašno. Naprotiv!
Složila sam se sa svakim slovcetom.


Bio je prosinac 2010. Svijet je punom snagom potresala takozvana "afera WikiLeaks" u kojoj je na vidjelo izašlo ono što svi već znamo: da Ameri jebu cijeli svijet i pritom si daju za pravo svima držat predavanja. Zaglupljuju svoj vlastiti narod i nemilice izrabljuju sve ostale. Kunu se Bogom kojem je ime Profit. Njihova vlada prikriva zločine prema kojima je Domovinski rat dječja igra i nitko im ne može ništa.


Sve dok nije došao taj sajt. Kao što smo i očekivali, umjesto da se ispitaju slučajevi suradnje vlasti s preprodavačima droge u Južnoj Americi, ratni zločini u Iraku i Afganistanu, korporacije koje ucjenjuju vlade sišući krv ljudima u Africi, naoružavanje arapskih diktatora u zamjenu za njihovu naftu, špijuniranje diplomata Ujedinjenih naroda, interes javnosti je skrenut na sadržaj gaća Juliana Assangea.  
A onda se on odlučio prijaviti na policiju u Londonu. Pratila sam to iz minute u minutu. Kad je uhićen, nisam mogla vjerovati svojim očima. WikiLeaks su i nama mogli reći što se zbivalo u našoj prošlosti, korisnije upotrebe interneta nema, a oni ih progone!


Očito nisam samo ja bila nezadovoljna. Kad su PayPal, Visa i MasterCard prekinuli suradnju s WikiLeaksima i tako im odsjekli sve financije, sami su se postavili u položaj prve mete napada DDoS-iranjem. Začudo, ta vrsta napada na snažne sajtove funkcionira samo ako mnogo kompjutora  "napada" istovremeno. Pročitala sam negdje da je po MasterCardu tuklo sedam tisuća kompjutora iz cijelog svijeta.


Tako je rođen pokret Anonymous kakav danas poznajemo.


(Nastavit će se.)

Knjižničarka u mojoj knjižnici ne zna kako se piše WikiLeaks

- Da, gospođo, ona knjiga koja je prevedena sad pred par tjedana, mislim s njemačkog.
- Morate mi dati točan naslov! Ništa ja tu ne mogu bez naslova, autora...
- Pa upišite “wikileaks”, nešto će vam izbaciti.
Vidim preko njezinog ramena da upisuje “vee-”, ispravljam je.
Jesam li sigurna da se to ne piše s dva e?
Jesam, sigurna sam.
Ne, zbilja nema. Još je rano.

Ovdje na kraju svijeta, u našoj maloj zabiti, u zaboravljenoj zaostaloj zemljici bogu iza tregera gdje se stanovnici dijele na "Hrvate" i na "one koji mrze sve što je hrvatsko" priča o WikiLeaksima nikada nije ni zaživjela.

Nije ni čudo što nas ostali gledaju s čuđenjem i prezirom, kao životinje u terariju, kako jedni drugima krvoločno odgrizamo glave.

Evo Bajaga, balkanske nemani, znam da vam paše:


Ovo je ovde Balkan
mirisni cvet
totalno nerazumljiv
za ceo svet

I svako može biti
dušman i brat
svakih pedeset leta
izbije rat

Osobni zapis. Jebemu, nisam ja novinar!

(video na dnu)
Meni baš ide na živce ta hrvatska neinformiranost.

Mislim, razumijem da ljudi ne znaju engleski i da nemaju vremena jer neki ipak imaju posao... Ali bi onda nekakvi vražji mediji trebali držati pučanstvo u informiranom stanju. (Sad ću se suzdržati da išta ovdje meljem protiv tzv. “vijesti iz svijeta” na televizijama i na portalima... uh! i idem napisat opet nešto o grupi Anonymous.)

Dakle. Anonymous NIJE grupa hackera. Hackeri su previše malobrojni da DDoSiraju MasterCard i da on padne na skoro tjedan dana. Tu je sudjelovalo 3000 kompjutora sa svih kontinenata. To čak nije ni grupa. Ni organizacija. Anon može biti svatko i uvijek. Ili samo na pola sata. Kako god poželi. Nema članstva, nema vodstva, nema glasnogovornika. Operacija uspijeva ako na građanski neposluh digne dovoljan broj revoltiranih. I to je sve.

U početku su se okupljali na portalu 4chan, kasnije ih je objedinila borba protiv scijentološke crkve (jer ta crkva zbilja uništava ljudske živote, i ne samo metaforički, a kod nas je manje poznata jer uglavnom djeluje u Americi), a svjetsku “slavu” su postigli kad su pokrenuli globalni protest za slobodu govora, za slobodu interneta, za slobodan protok informacija.

Neki kažu da informacije ne bi smjele slobodno teći. Pa to je istina kad se radi o pedofiliji, raspačavanju droga i dogovaranju zločina.

To kaže i sistem kad provodi cenzuru.

Ali sistem ne provodi cenzuru da zaštiti nas. Sistem provodi cenzuru da zaštiti sebe. Sistem je rekao da WikiLeaks ugrožavaju “nacionalnu sigurnost” i osudio Bradleya Manninga na samicu, na mučenje na neodređeno vrijeme, bez ikakve optužnice, a Juliana Assangea goni zbog seksa s poderanim kondomom, također bez optužnice. 

Sistem nije tražio ostavku Hillary Clinton zbog kršenja Bečke konvencije dok je State Department špijunirao diplomate UN-a, niti Obaminu zbog izdaje savezničkih tajni Rusima. Ne. Sistem se obrušio na klinca od 23 godine. Zato što je gledao ratni zločin i nije imao želuca sudjelovati u mučenju i ubijanju civila i male djece. Pa je poslao stvar na internet. 

Mladi Bradley krši zakon. I ti kršiš zakon dok "puniš lasere", pa te neznalice zovu "blackhat hackerom". A šta da radiš kad bijeli šeširi ne rade svoj posao?! Ajde mi reci.

Nikome nije jasno što je zapravo ta “nacionalna sigurnost” koju ugrožavaju WikiLeaks; to je floskula kojom nas sistem drži u ropstvu. Još jedna takva floskula bila su “oružja masovnog uništenja” za koja se sad zna da su izmišljena kako bi Ameri napali Irak, a zbog koje su ginule stotine tisuća ljudi. Pisalo je u Večernjem listu. Čovjek je to izmislio kako bi se Irak riješio Saddama, a Ameri su jedva dočekali izliku da krenu u borbu za naftu.

Vidite, sistem o kojem tu govorim tako je velik da su naši tajkunčići tek neznatan pipak globalne hobotnice, a cijela naša Hrvatskica beznačajna kockica planetarnog mozaika. Sistem želi da tako i ostane, pa FBI po Americi lovi klince koji se logiraju na IRC da preplaše ostale, a kod nas političari toliko poslušno plešu da ti se zbilja bljuje. Ali zbilja. Assange je dovoljno lud da se cijeli život bavi proučavanjem te velike hobotnice koja crpi, gnječi, usisava čovječanstvo.

I kako da se boriš protiv toga?

Gledaš svojim očima ratni zločin na YouTubeu. Suze ti idu, gledaš kako ubijaju malu djecu i grči ti se želudac. Pretrneš dok golorukog čovjeka ubijaju na cesti rafalom, kao psa. I misliš, daj, ajde, sad će to prestat, dat će zločince na sud.

Ali ne. Oni zatvaraju onoga koji ti je dao da to vidiš. I vele ti da on ugrožava Nacionalnu Sigurnost.

Reci mi sad: razumiješ li što je Anonymous?

p.s. Veliš blackhat. Nekad su to bili internetski lopovi. Ali guglaj PATRIOT Act i NSA da vidiš što rade "whitehats". Pa mi reci koji su gori. Guglaj Raymond Davis i Blackwater da vidiš kojem sistemu služe. Uloge su se okrenule, moj prijatelju. 

Subota na Krvavom mostu: analiza iz fotelje

Nakon "subote na Krvavom mostu" sva sila analiza, interpretacija, stavova i mišljenja. Ne da mi se puno čeprkati po tome... 

...skoro sam sad napisala nešto opasno.

Ti pizdeki analitičari ne zaslužuju riječi. Svi su pametni iz svojih fotelja post festum. Jebemti hrvatske intelektualce, to bi trebalo zabraniti. Jedan govori o "Hrvatima" koji se bune; što "oni" imaju i nemaju, gleda te "Hrvate" s udaljenosti, kao na predmetnom stakalcu i precizno iznosi analizu. Kao da su to neki elementi s kojima on ima tek daljnje veze. Što će nam takvi intelektualci. Pa oni su odgojeni da nemaju veze sa stvarnošću.

Ako ti nisi jedan od tih ljudi, ako nisi blizak nama koji nemamo ni posao ni plaću i ako imaš obraza o toj djeci bez budućnosti govoriti iz akademske udaljenosti svoje fotelje, bolje da si šutio. Ovako samo pokazuješ koliko si, čovječe, plitak, šupalj, ispran; možda su te platili hadezeovci? Ili misliš da te čitaju glupe ovce kojima ćeš ti dati "piece of your mind"? Ma odjebi. 

Opasno je vjerovati nekome. Opasno je podržavati nešto što se još nije etabliralo, izlizalo i što će neki sutrašnji establišment proglasiti "zabludom", "rušilačkim djelovanjem" i slično. Nove stvari je najsigurnije gledati sa sumnjom, sve dok ih ne potvrdi velika većina drugih foteljaša ili Europska Unija ili Hillary Clinton ili NATO. Tako se ne izlažeš, a opet se činiš vjerodostojnim. Sumnja se ovdje nosi, to je Hrvatska. Ideali su ovdje odavno izumrli. 

Uza sve ovo, kad Pernar kaže da je on jedina opozicija u ovoj zemlji, boga mi mojega, to je čista istina, bez obzira slažete li se s tim malim ili ne. 

I znate šta? Sram vas bilo. Taj dečko je do sada rekao puuuno manje gluposti nego Šeks, Hebrang & co., a Šeksa nikad niste ovako složno napadali. Mali tek osniva stranku, a već ste ga našli da nema program. PA ŠTO NISTE DOŠLI S PRIJEDLOZIMA PROGRAMA? Imate internet, recite!; Pernar nastoji srušiti vladu, pomozite i recite vi onda što dalje! A ne čekat ko usidjelice i pljuckat izdaleka.


Milanović i Kosorica nemaju program desetljećima pa ništa. To ne pljujete ovako složno. Oni bi vam mogli uzvratiti. Mali je sigurna lovina. Na njegov račun možete graditi svoje ime i brusiti sarkazam i "objektivnost".

Ma fuj vas bilo.

Okej, ima nešto i u Zagrebu. Fala Isusu, Mariji, Krišni, Budi i Alahu! Neki koji nikome ne pripadaju digli su glavu

Već svi znaju da je lik od 26 godina preko Fejsa pokrenuo antivladine demonstracije i danas je bilo svašta.

Je, je, danas su se organizirali branitelji, 15 tisuća njih, po tko zna koji put. Držali su govore, pjevao je Tupson, rekli su da je "dosta", na konja i jahača su napisali da je Stanimirović "mučko đubre" (tko je uopće taj Stanimirović?) i dali su nekoliko ganutljivih intervjua za televizije. Zatim je netko iz Vlade (ne znam tko, mijenjam program čim ih vidim) obećao da se branitelje neće ganjati i da će Purda biti vraćen u Hrvatsku za koju se borio.

Svi su već pomislili da će mirni prosvjed mirno završiti, kadli je grupa "mlade populacije" krenula na Markov trg. Tamo se nalazi zgrada u kojoj rade oni koji su nam krivi za sve. 

Tamo su Vlada i Sabor Republike Hrvatske. Ljudi koji nisu zakonom onemogućili rad na crno, koji radnike tretiraju kao smeće ako im nisu u rodu, koji su nas protiv naše volje odvukli u NATO, koji ne znaju pošto je kila kruha i litra benzina, a ipak nas silom zakona tjeraju da previše plaćamo lošu televiziju, ljudi koji dozvoljavaju da slavonski seljaci propadaju dok država uvozi krepano i staro meso iz inozemstva, ljudi koji ne rade ama baš ništa a ipak svatko od njih sebi uzima četiri do pet plaća radnika ove zemlje.

Ispred zgrade Vlade i Sabora nije dopušteno prosvjedovati; tako nije bilo ni u Kairu. 

Na Jelačićevom trgu su se okupili mirni branitelji, ali mladi su mladi i još su premladi da se boje boga, vraga ili interventne policije pa su krenuli prema tim zgradama u kojima sjede ljudi koji ih već jako dugo ne zastupaju, kako bi im rekli da odu odande. Kažu da su zvali branitelje da s njima krenu na Markov trg, ali ovi nisu krenuli.

Slika koju će ovaj policajac pokazat potomcima

Moram vam reći da je ona guzica mlade cure koja se sagnula vitlajući ciglu među policiju najljepši prizor koji sam danas vidjela na televiziji. Moj osmijeh je bio totalno u neskladu sa zabrinutim pogledima televizijskih voditelja. Kamerman koji je dobio ciglu u glavu nije se ljutio, nije zamjerio tu ciglu, vidjelo se. Policija je naredila da se zatvore haustori u Radićevoj ulici i nitko se nije mogao skloniti ni pred ciglama ni pred pendrecima.

Kordon na prolazu do Markovog trga

Ta policija je stajala tamo da ljude spriječi da dođu pred svoju vladu. Zato su letjele cigle.

Organizator cijele stvari je mlad 26 godina, kao što sam rekla. Danas nije bio tamo jer su mu zabranili. Da se pojavio, morao bi provesti pol dana u policiji, što je glupo. Sutra bi trebao biti kod Stankovića, a u ponedjeljak na Cvjetnom trgu. Meni moja plaća kasni više od godinu dana, ja nemam para za put do Zagreba. Vlada koju ti mladi žele srušiti dopustila je da mi plaća toliko kasni.

Čitajte portal Saveza za promjene pa ćete vidjeti da Ivica Pernar ima radikalne stavove. Njegovi stavovi su, međutim, ogromnim dijelom i moji. 

Ne sviđa mi se što ga u medijima napadaju. Što ga uspoređuju s Hitlerom, čak se ni Klauškom Pernar ne sviđa. Klauški je godinama jadikovao nad pasivnošću, zdvajao što nema pobune i slično, a sad mu pobuna ne zadovoljava estetske kriterije. On bi na Pernarovom mjestu htio vidjeti Milanovića. Klauški se izgleda ne miri s činjenicom da je Milanović ista Kosorica, samo u drugom pakovanju.

Twitter je najbolji izvor informacija koji sam ikad vidjela. 

Novinari režimskih novina pišu malo, valjda misle da ih nema tko čitati, ali su zato tweetovi tzv. običnih ljudi suho zlato:

"Ne volim to što branitelji glume posebnu društvenu klasu. I gotovo."

"Bivša stranka o vođi prosvjeda: Pernar je učio od Hitlera!" #bogtejebo

"Ako ovi na Novoj TV jos jednom izgovore rijec huligan...."

"Na HRT-u su nezaposleni i gladni Hrvati postali "subkulture i huligani"!? Vjerojatno se i prosvjeduje čisto iz dosade?" #prosvjed

 
A jedan branitelj je za Dnevnik HTV-a izjavio da policiju nisu napadali branitelji nego "mlađa populacija" i da ne zna "kome oni pripadaju".

Vlada za ove prosvjede optužuje "oporbu" (to je onaj Milanović za kojim žali Klauški) i Bad Blue Boyse. A BBB odgovaraju:

"Razloge nemira i sukoba koji se dogodio između prosvjednika i policije treba tražiti među onima koji su postavili barikade kako građani ne bi mogli protestirati ispred institucija čije predstavnike biraju. Također, razloge treba tražiti u političkom establišmentu koji je osiromašio građane i koji je mladima umjesto bolje budućnosti ponudio korupciju, mito i laži. Koliko god se policija trudila krivce pronaći u jednoj subkulturi mladih ljudi, to nije istina".

Eto.

Šta ja mislim? Ja mislim da je bolji i ovakav prosvjed nego status quo. Ja hoću ići na referendum za Europu i zaokružiti NE. Ako bude više ljudi koji zaokruže DA, onda idemo u EU. Ali ako ne bude, onda ne idemo. Taj izbor nam Kosorica nije dala. Ona trubi o Europi i o svemu ko da se samo nju pita.

Kefaya, što bi rekli u Egiptu. 

Mirni prosvjedi od kojih ima koristi mogu se samo tamo gdje vrijede zakoni.

A ne tu. 

Novosti

Vrijeme je da već jednom maknem ovaj stari blog odavde.

Jasmin

Novosti?

O, ima toga. Cijeli arapski svijet se zapalio. U Bahreinu su ljudi izašli na ulice, njihov kralj je poslao tenkove na prosvjednike, ali je princ (?) zabranio ubijanje. Ipak, mnogo ih je poginulo. Ranjeni su tražili pomoć od američke bolnice, a vladine snage su im zatvorile prolaz. U samoj bolnici netko je bacio suzavac. Nasilje. Ubijanje, mučenje, silovanja. Za one koji ne znaju, većina od 700 tisuća stanovnika te otočne zemlje pripada šiitskom islamu. Međutim, na vlasti je sunitska kraljevska obitelj i to već 200 godina. Sukobi šiita i sunita su poznati u povijesti, ali sada kažu da nema šiita ni sunita, da su svi građani Bahreina! Nicholas Kristof, novinar New York Timesa, šalje redovito tweetove iz Bahreina. Vlada ga napada, prijete mu, pokrenuta je i peticija u kojoj se traži njegov opoziv i izgon iz zemlje, ali prosvjednici i sav World Wide Web je na njegovoj strani. Strašne su slike koje on šalje. 

Libija krvari najviše. Gadafi je tamo na vlasti 42 godine, oko trideset godina je na snazi izvanredno stanje. Presječena je internetska mreža (opet djelomično uspostavljena, uglavnom zahvaljujući “highly skilled hackers” koji su čak i fizički otišli u Libiju), povremeno nema ni struje. Plaćenici iz Čada pozvani su da ubijaju nenaoružane ljude, neki kažu da ih je ubijeno 200, neki 300, a neki čak kažu da je 500 mrtvih. Najnovija vijest, stara 4 minute “realnog vremena” glasi: vojska koja je gušila ustanak sada je stala na stranu prosvjednika, sad je to potvrđeno. Još jedna veli da 50 tisuća ljudi maršira prema Gadafijevoj rezidenciji u Tripoliju.

Maroko također kreće.

Muhamed El Baradei

Muhamed El Baradei, egipatski borac za ljudska prava, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2005. koji je desetljećima živio u egzilu, kaže da je revolucija uspjela, a režim je i dalje živ i zdrav. To se odnosi na vojnu vlast u zemlji. Egipćani moraju naučiti da prava demokracija znači ukinuti svaku vlast i otići na izbore. A to je težak proces, oni će to tek naučiti kad se otrijezne od tahrirskog slavlja. Kad ćemo mi to naučiti? Ništa, ništa, samo pitam.


Al Jazeera English ima dobar članak "Nazovi me ako bude revolucija". Odnosi se na Kinu. Tamo je ograničen pristup svim internetskim stranicama koje bi mogle izazvati nerede, a oni koji bi se pobunili ionako nemaju internet. U tu revoluciju nitko ne vjeruje. Kad su se okupili pred nekoliko dana ispred McDonaldsa u Pekingu došlo je više novinara s kamerama i policije negoli prosvjednika. Neka žena sa sunčanim naočalama pitala je videći gomilu je li to kakva slavna osoba da se ljudi okupljaju. Veli da većina ljudi još uvijek misli da bi od pobune više izgubili nego dobili, makar se ne poštuje zakon i makar se prava ljudi krše na svakom koraku. Liči na Hrvatsku, ako mene pitate.

Je, ima toga. 

Kako su mi Anonymous uljepšali dan

Sloboda govora- neprocjenjivo. Za sve ostalo, tu je MasterCard.

Negdje u prosincu prošle godine počela me zanimati ekipa koja sebe zove Anonymous. 

Zabavna je to i totalno rasuta grupa ljudi za koje neupućeni misle da imaju manje od dvadeset godina, a stekli su svjetsku slavu napadajući velike bankovne servise PayPal, MasterCard, Visa i sve ostale koji su odbili transferirati donacije WikiLeaksima.

Među članovima Anonymousa zna biti ovakvih neznalica kao što sam ja. Ali ima tu i pravih hackera[1]. Ovo u fusnoti je “Hakerski manifest”, na engleskom. Lijep je tekst i, ne, ne mislim to prevoditi.

U redu je, mi smo s interneta!

Kad je onaj šašavi Assange pred par mjeseci najavio da ima jedno pet gigabajta podataka s hard diska nekog direktora američke banke u kojima se vide razna financijska zlodjela, Bank of America i FBI su angažirali firmu HBGary koja se bavi sigurnošću na internetu kako bi im ta firma otkrila tko su članovi Anonymousa.

I tu postaje zabavno: Anonymous su hakirali tu firmu! Ušli su im u kompjutore, skinuli oko 50 tisuća e-mailova i sada se sve to nalazi na stranici Pirate Bay uz pismo i upute kako si to prosječan korisnik Windowsa može skinuti i pročitati doma.

Evo cijelog pisma:

Pozdrav, HBGary (kompanijo za računalnu “sigurnost”),

Zabavljaju nas vaše nedavne tvrdnje da ćete se “infiltrirati” u Anonymous, kao i vaši pokušaji da iskoristite Anonymous kao sredstvo privlačenja pažnje na sebe. Kako vam se sviđa ovakva pažnja?

Sami ste ovo tražili. Pokušali ste ugristi ruku Anonymousa, a sada vas je ta ruka pljusnula u lice. Očekivali ste protunapad u vidu verbalne dreke (kao što ste to elokventno izrazili u jednom svojem privatnom e-mailu) ali snašao vas je pravi bijes Anonymousa. Dali smo vam negativnu ocjenu.

Samo zato što nosite naziv i općenito izgledate kao kompanija za “sigurnost”, izgleda da vam nije jasno da Anonymousu niste ni do koljena. Imate malo ili nimalo znanja o sigurnosti. Vaš posao se razvija na tome što astronomski naplaćujute jednostavne stvari kao NMAP pa ne zaslužujete ni pohvalu ni priznanje kao stručnjaci za sigurnost. I onda ste krenuli na Anonymous da steknete slavu i pozornost? Vi ste bijedna šaka ulizica koja se prodaje u medijima i zgrće novac namotavajući nekkav posao za svoju jednako tako bijednu kompaniju.  

Dat ćemo vam lekciju koju nikad nećete zaboraviti: ne valja se igrati s Anonymousom. Naročito se ne valja igrati s Anonymousom kad želite uskočiti u trend traženja pažnje javnosti, što je u sljedećem e-mailu priznao Aaron Barr:

”Ali nije riječ o njima... treba postići da naša publika dobije pravi dojam o našim sposobnostima i o stručnosti našeg istraživanja. Anonymous će činiti što god mogu da to diskreditiraju. A imaju mikrofon, da tako kažem jer oni su na Al Jazeeri, ABC-u, CNN-u itd. Nastavit ću tu raspravu jer smatram da je to dobar posao, ali ću davati pametne odgovore.”

Jasno je da niste vidjeli nešto što je ovdje vrlo očito: mi smo svatko i mi nismo nitko. Ako zamahnete mačem zlobe na unutrašnje organe Anonymousa, mi ćemo taj mač jednostavno progutati. Ne možete nas slomiti, ne možete nam naškoditi, premda se vidi da ste pokušali...

Mislite da ste skupili puna imena i adrese “viših kadrova” Anonymousa? Niste. Mislite da Anonymous ima osnivača i razne suosnivače? Pogreška. Mislite da informacije koje imate možete prodati FBI-u? Pogreška. A zašto je ovo pogreška? Vidjeli smo vaše interne dokumente, sve, i znate što smo učinili? Smijali smo se. Većina informacija koje ste “izvukli” javno su dostupne na našim IRC mrežama. Osobne pojedinosti “članova” Anonymousa o kojima vi mislite da ste došli do njih su, jednostavno rečeno, besmislica.   

A zašto ne možete prodati te podatke FBI-u kao što ste namjeravali? Zato što ćemo im ih mi dati besplatno. Vaša veličanstvena muljaža bit će čudo po kojem će svi moći njuškati, kao i vaši privatni e-mailovi (više od 44 000 divota danih na uživanje javnosti). Sad, kao što vjerojatno znate, Anonymous ovakve stvari shvaća prilično ozbiljno i obično smo u stanju dugo i bez povoda razlagati razmišljanja koja stoje iza naših operacija, no vama ćemo dati jednostavno objašnjenje jer djelujete kao primitivni ljudi:  
 

Slijepo ste napali košnicu Anonymousa, košnicu iz koje ste htjeli ukrasti med. Jeste li mislili da ga pčele neće braniti? Pa evo nas. Razljutili ste košnicu i sad trpite  ubode.

Izgleda da stručnjaci za sigurnost nisu stručno osigurani.

Na kraju, naravno, slijedi potpis:

We are Anonymous.

We are legion.

We do not forgive.

We do not forget.

Expect us - always[2]

Ako želite skinuti sve ljepote što ih je Anonymous dao

na raspolaganje javnosti, to možete ovdje. 

Među dokumentima spominje se i Glenn

Greenwald, bez čije pomoći bi WikiLeaks "poklekli". Ti 

dokumenti su sada na stranicama WikiLeaksa. (Ne mogu ne primijetiti, Palantir je kamen pomoću kojeg je Saruman komunicirao s Crnom kulom, haha!)   
 

---

---

1] The Hacker Manifesto 

by The Mentor (written January 8, 1986)

Another one got caught today, it's all over the papers. "Teenager Arrested in Computer Crime Scandal", "Hacker Arrested after Bank Tampering"...

Damn kids. They're all alike.

But did you, in your three-piece psychology and 1950's technobrain, ever take a look behind the eyes of the hacker? Did you ever wonder what made him tick, what forces shaped him, what may have molded him?

I am a hacker, enter my world...

Mine is a world that begins with school... I'm smarter than most of the other kids, this crap they teach us bores me...

Damn underachiever. They're all alike.

I'm in junior high or high school. I've listened to teachers explain for the fifteenth time how to reduce a fraction. I understand it. "No, Ms. Smith, I didn't show my work. I did it in my head..."

Damn kid. Probably copied it. They're all alike.

I made a discovery today. I found a computer. Wait a second, this is cool. It does what I want it to. If it makes a mistake, it's because I screwed it up. Not because it doesn't like me... Or feels threatened by me.. Or thinks I'm a smart ass.. Or doesn't like teaching and shouldn't be here...

Damn kid. All he does is play games. They're all alike.

And then it happened... a door opened to a world... rushing through the phone line like heroin through an addict's veins, an electronic pulse is sent out, a refuge from the day-to-day incompetencies is sought... a board is found. "This is it... this is where I belong..." I know everyone here... even if I've never met them, never talked to them, may never hear from them again... I know you all...

Damn kid. Tying up the phone line again. They're all alike...

You bet your ass we're all alike... we've been spoon-fed baby food at school when we hungered for steak... the bits of meat that you did let slip through were pre-chewed and tasteless. We've been dominated by sadists, or ignored by the apathetic. The few that had something to teach found us willing pupils, but those few are like drops of water in the desert.

This is our world now... the world of the electron and the switch, the beauty of the baud. We make use of a service already existing without paying for what could be dirt-cheap if it wasn't run by profiteering gluttons, and you call us criminals. We explore... and you call us criminals. We seek after knowledge... and you call us criminals. We exist without skin color, without nationality, without religious bias... and you call us criminals. You build atomic bombs, you wage wars, you murder, cheat, and lie to us and try to make us believe it's for our own good, yet we're the criminals.

Yes, I am a criminal. My crime is that of curiosity. My crime is that of judging people by what they say and think, not what they look like. My crime is that of outsmarting you, something that you will never forgive me for.

I am a hacker, and this is my manifesto. You may stop this individual, but you can't stop us all... after all, we're all alike.

[2] Mi smo Anonymous.

Mi smo legija.

Mi ne opraštamo.

Mi ne zaboravljamo.

Očekujte nas – uvijek.

 

Kefaya. Ma kefaya više!

Okej, što bi zbilja bilo da islam zadominira Europom? Da u Hrvatskoj, gdje ima 99% katoličkog stanovništva, za sto godina katoličanstvo postane manjinska religija?

Nemam pojma, zapravo. Ne vjerujem mantijašima nikakve vjere. Ne znam jesu li i islamski svećenici “mantijaši”, ta mi stvar nije dovoljno poznata da bih mogla suditi. Ali Kur’an je sveta knjiga, bez ikakve sumnje. I ne samo zato što tako kažu muslimani, nego zato što daje načela i ideje koje ljudi mogu slijediti da bi im bilo bolje. Po tome se ne razlikuje od Biblije. Kaže ti da si okej ako poštivaš moralne principe. Pa to je u redu, ne?

Sad, budući da ne slijedim Bibliju, ali je smatram “uglavnom neškodljivom”, bih li morala slijediti Kur’an? Bih li tada morala imati veliku maramu na glavi? Bi li me to postavilo na drukčije mjesto nego što me postavlja kršćanska kultura?

Nije mi svejedno, priznajem. Na YouTubeu ima snimka s Trga Tahrir u Kairu gdje jedna mlada cura, kakvih tamo ima na tisuće, u trapericama i plavoj majici ozbiljno u kameru objašnjava za što se ona bori: za slobodu, slobodu medija, demokraciju[1] i zemlju u kojoj se može nadati boljem sutra. Na engleskom. Mislim si, takav islam bih prihvatila sutra, ko ga šljivi. Glavnina mantijaša se ne bi zvali mantijaši nego nekako drukčije, ko ih fućka, to je sve ista gamad. Bitno je da oni svoje tamo drobe i da mene puste drobim svoje bez ometanja. 

I kome bi zbilja škodila promjena vjerskog ustroja u nekoj zemlji? Zbilja, kome? Samo onima koji religijski sustav shvaćaju ozbiljno. Tko to može shvaćati ozbiljno ako imalo misli svojom glavom? Nemojte me tjerati da vam sad pričam o križarskim ratovima, fanatizmu, spaljivanju vještica i knjiga. Guglajte malo sami. Učite engleski. Ako vi nešto ne znate, ne znači da to ne postoji.

Protesti na kairskom Trgu Tahrir ponekad se zovu Kefaya, što znači"Dosta".

Kršćanske crkve zauvijek su izgubile moć da nas natjeraju da ih silom shvaćamo ozbiljno. Možeš vjerovat popu, ali ne moraš. Nećeš biti izbačen iz društva, možda ćeš nekima morat objašnjavat da nisi ateist ako ne vjeruješ pedofilu u mercedesu, ali ni to nije nužno. Imaš pravo odmahnuti rukom i ići za svojim poslom. Ono što “svrbi” u islamu je: koliko je ta religija uistinu ograničavajuća? U Pakistanu su ubili jednu ženu koja je rekla nešto protiv Proroka. Jučer čitam u novinama da je curica od 9 godina umrla od posljedica bičevanja. To je zbilja užasno i jezivo, to liči na spaljivanje vještica, nasilno pokrštavanje i križarske ratove. Mi smo svoje luđake ukrotili i više nas ne mogu ubijati. Muslimani očito moraju ukrotiti svoje.

Problem s islamom je:

1. Što ga ne poznajemo dovoljno (kupi Kur’an! ne zajebavam se, to moraš imat doma, nije dosta samo ovaj na netu); čovjek se boji onoga što ne poznaje. Upoznati islam ne znači postati musliman, to znači obogatiti se duhovno, bolje razumjeti samoga sebe i svijet u kojem živiš. Kupi Kur’an. 

2. Što smo žrtve antimuslimanske propagande. E, to je već problematično. Ta propaganda nije od jučer. Već je u 18. stoljeću Edward Gibbon s jezom iznio ideju kako je Europa mogla biti muslimanska da je Karlo Martel izgubio bitku kod Poitiersa 732. godine: "Možda bi se sada u školama Oxforda poučavalo tumačenje Korana, a s propovjedaonica bi se možda obrezanom narodu izlagala svetost i istina Mahometove objave."

Islam je monoteistička religija, to znači da smatra samo sebe ispravnim, baš kao i kršćanstvo i judaizam. Kršćani su silom krstili, a tko nije pristao bio je ubijen. Muslimani ne nameću vjeru silom, ali nemuslimansko stanovništvo smatraju manje vrijednim. Židovi su izabrani narod, za razliku od svih ostalih. Kršćani misle da su muslimani “pogani”, a muslimani misle da su kršćani “na krivom putu”. Nije to pogreška ljudi, to je greška u samom sistemu. Ljudi sad moraju izaći iz sistema i vidjeti da je život čovjeka vredniji od svake ideologije. A to je u svojoj biti u skladu s temeljnim postavkama svake religije na svijetu, pa i ovih naših monoteista.

E, a ima i 9/11. Nakon napada na nebodere u New Yorku, Amerikom je zavladala opća antimuslimanska klima. Ameri su naučili mrziti ljude koji se zovu Muhamed. Ako hodaš okolo u turbanu, sva je prilika da se nećeš dobro provesti. Internetski forumi informativnih portala kipte mržnjom. Ameri su napali Irak 2003. jer im je Bush rekao da se tamo krije “oružje masovnog uništenja”. Nije se krilo. Ali sad je kasno. Mrzimo ih jer pucaju po nama. U svojoj zemlji, istina, ali pucaju. Imaju bombaše samoubojice o kojima se ne govori baš mnogo, ali se ipak zna naći i stidljivi podatak da američka vojska zna poubijati cijele obitelji, a jedini preživjeli onda sveže na sebe pet kila eksploziva i aktivira ga u londonskoj podzemnoj željeznici. Nama kažu da su to luđaci, a ne kažu nam da bi mogli biti očajnici. Jer ih je zapad natjerao da to budu.

Kužite, mi zapravo pričamo o islamu s nelagodom zato što ne znamo ništa o islamu, zato što smo tako naučili, ali i zato što u islamu zbilja još postoji inkvizicija. Mislim da bi muslimani prvo sami morali svoje religijske luđake staviti izvan zakona. One koji ubijaju djecu od 9 godina, koji pucaju u ljude zbog Muhamedovih karikatura i koji ne daju curicama da idu u školu. Moja vjera mora biti stvar mojeg izbora. Pa ni u Bosni cure ne nose burku, ne vlada poligamija i cure hodaju na faks, nije sve baš onako kako nam neki žele predstaviti.

Koje je vjere Jasmila Žbanić? I ja sam te vjere.

---

[1] Demokracija je pojam koji se jako zloupotebljava danas. To više nije “vladavina naroda”, nego vladavina informacije. Mediji vladaju državama, a ako imaš kontrolu nad medijima, ti vladaš. Onaj koji može platiti reklamu za svoju predizbornu kampanju u udarnom terminu postat će predsjednik. To je, dakle, vladavina bogatih. Ne valja se zavaravati.

Ako pogledamo države koje su "prave demokracije", vidjet ćemo da se njihovi političari mjesecima natežu oko najbanalnijih stvari po parlamentima, pred očima javnosti, da bi došli do nekog konsenzusa. Ako te političare kontrolira efikasan zakonski sustav i neustrašiva sloboda govora, e onda imamo demokraciju. Jbt, pa to uopće nije sjajno. Ali je najbolje čemu možemo težiti.

Znaju li ljudi u Hrvatskoj tko je Bradley Manning?

(nadopuna ispod)

Je li ljude u Hrvatskoj uopće više briga za bilo što? Jesu li ljudi u Hrvatskoj sasvim zaboravili da se osim Hrvata, Srba, Bosanaca i Sanadera, svuda okolo nalazi Veliki Svijet?  

Uzmimo da se ljudi u Hrvatskoj potencijalno ipak mogu osjećati građanima svijeta, da nismo svi tek zaboravljena šačica ovaca zabačena bogu iza tregera. 

Bradley Manning je dečko iz Amerike koji ima 23 godine. Nekoć je bio oštrouman, bistar mladić i zanimali su ga kompjutori. Kažu da je vjerovao u Ameriku, u američku demokraciju i u to da Amerika širi mir i prosperitet po svijetu. Ne treba ga kriviti, pa to je još dijete. Američko dijete. Možda se zato i prijavio u vojsku.

Postao je obavještajni analitičar u marincima i poslan u Kuvajt s nekom jedinicom. Nije dobro prihvaćao autoritet, ali ni Amerikanci nisu baš blesavi i ne daju se lako u vojsku, tako da nisu imali izbora, nego su na Bliski Istok spucali tog mladića.

Tamo je maleni vidio svašta. Vidio je da njegova jedinica hvata ljude koji nisu učinili ništa loše i šalje ih u smrt. Kao pravi donkihotovski idealist, odlučio je stvar prijaviti nadređenom. Nakon čega mu je taj rekao nek se vrati na posao i ne dosađuje. Ili slično.

Nije mogao gledati što radi ta vojska u koju i sam spada pa je pošizio, posvađao se s nekim. I tada su ga degradirali na poziciju na kojoj mu je bilo... dosadno.Dok je čekao da ga vrate kući.

I tako, sjedi naš Bradley kraj kompjutora, tu i tamo nešto radi, mete pod, kuha kavu i nastavlja isporučivati osumnjičene mučiteljima i ubojicama. I onda pomisli da svemu tome treba stati na kraj. Nakupio je nekoliko CD-ova, na njih snimio mjuzu, ubacio ih u kompjutor, stavio slušalice i pravio se da sluša muziku dok je snimao dokumente o ratu koji Amerika vodi po svijetu.

Snimio je Afganistanski ratni dnevnik, točne popise svih mrtvih ljudi, muškaraca, žena i djece, o kojima nitko na zapadu nije znao ni riječi. Kopirao je i nekoliko filmova na kojima se vidi kako američka vojska ubija prolaznike kao da igra igricu na kompjutoru.

Isprva ga je bilo strah da će ga otkriti, ali nisu. Iznosio je CD-ove s natpisom Lady Gaga pune dokumentiranih zvjerstava o kojima je najbolje ne razmišljati da ne siđeš s uma, i ništa.

A onda je naišao na kompjutor preko kojeg prolaze telegrami američke diplomacije. Već mu je bilo lakše, snimio ih je sve. Četvrt milijuna telegrama američkih diplomata koje šalju u Washington, za koje su mislili da će zauvijek ostati u tajnosti.

Ili ih zapravo nije bilo briga? Deseci tisuća vladinih službenika imaju pristup tim telegramima, koliko su oni zapravo i bili tajni? Nitko se nije zamarao. Cijeli svijet se boji posljednje supersile, državnici paze što će reći o Americi, za njihove diplomate se posebno unaprijed pripremaju, njihova prisutnost je tjeskobna čast, europski predsjednici i premijeri zamuckuju pred njima, oni se pokroviteljski smješkaju svakome i svakome drže predavanja o tome gdje griješe i kako bi trebali.   

Degradirani vojnik prve klase Bradley Manning naišao je na internetsku stranicu koja je objavila operativni priručnik zatvora Guantanamo, sms-poruke za vrijeme napada 11. rujna, stranicu na koju je mogao poslati svoje podatke a da oni nikada ne budu otkriveni ni onima koji ih dobiju, ni ikome.

Stranica se zvala WikiLeaks.

Poslao je svoje dokumente i ništa se nije dogodilo. Bogzna zašto, od usamljenosti ili od dosade, sve ispričao na chatu mladom hakeru koji želi biti novinar, a zove se Adrian Lamo. Kažu da bi taj sve učinio da se proslavi. Taj je pozvao FBI.

Tu priča postaje ružna.

Ali ću vam je svejedno ispričati.

Bradley Manning biva uhićen u Kuvajtu. O slučaju pišu Lamoovi bliski prijatelji iz časpisa Wired. Oni objavljuju i ispis chata između Lamoa i Manninga.

Manning na jednom mjestu kaže:

“Recimo da slobodno vladaš tajnim mrežama tijekom dugih vremenskih razdoblja... recimo, 8 – 9 mjeseci... i da vidiš nevjerojatne stvari, stravične stvari... stvari koje pripadaju u domenu javnosti, a ne na neki server spremljen u mračnoj sobi u Washingtonu... što bi ti učinio?”

(...)

Stvari koje bi imale utjecaja na 6,7 milijardi ljudi.”

Stvari koje imaju utjecaja na 6,7 milijardi ljudi poslane su “šašavom Australcu bijele kose koji se ni na jednom mjestu ne zadržava dugo”, Julianu Assangeu, i stvorile su opću ludnicu u diplomatskim krugovima po cijelom svijetu, a “šašavi Australac” i njegova ekipa objavili su tek oko dva posto tih stvari.

State Department govori o “opasnosti po nacionalnu sigurnost”, što sateliti širom svijeta poslušno ponavljaju, dok se priča nezaustavljivo širi. Korupcija i nemilosrdnost američke i drugih vlada više se ne da sakriti.

Bradley Manning. 

29. svibnja 2010. prebačen je u zatvor Quantico. Čeka suđenje kojemu još nije zakazan datum. Nalazi se u samici, svi njegovi prijatelji su zaplašeni istragama, napadima, pričama o “izdaji” i “špijunaži” dok posljednja svjetska supersila na zalazu strepi od otkrivanja prljavog rublja.

Spava na madracu bez pokrivača, bez jastuka i samo u donjem rublju. Pred mjesec dana dali su mu pokrivač koji mu dere kožu s tijela. U svako doba mora biti vidljiv stražarima koji ga probude ako mu ne vide lice dok spava, a svakih pet minuta tijekom dana ga pitaju je li dobro na što on mora odgovoriti “Da”.

Nalazi se u skučenoj sobici bez prozora u kojoj mu je zabranjeno kretanje i vježbanje. Jedini posjetitelj koji mu je preostao, David House, kaže da je jako oslabio i da mu je mentalno stanje kritično.

Prekjučer je prošlo točno osam mjeseci od njegovog utamničenja, a još se ne zna kad će biti suđenje.

Nije jedini. Američka demokracija ovakve stvari čini u Guantanamu godinama. Muči ljude protiv kojih nije dignuta ni optužnica, a kamoli da su osuđeni na načine koje su naučili od "nedemokratskih" i "zločinačkih" diktatura.

Američka javnost je dugo ovaj slučaj držala u potpunoj tajnosti, samo je nekoliko desetaka ljudi protestiralo ističući da je Bradley Manning američki heroj, na opće negodovanje nezainteresiranog mnoštva.

Manning je svačiji heroj, da je Hrvatska dio svijeta a ne zabačeni zapećak, taj dečko bi bio i naš heroj.

Ja sam saznala o njemu zahvaljujući pisanju bivšeg pravnika, odvjetnika specijaliziranog za američki ustav i ljudska prava, a sada novinara, koji se zove Glenn Greenwald. On piše za internetski portal Salon.com.

“Ne bih žalio da me smaknu niti da odem u zatvor do kraja života... samo da moju sliku ne oblijepe svuda po novinama.”

Jučer je David House posjetio Bradleya. Rekao mu je da je sakupljena 51 tisuća potpisa podrške za njega. Kaže da mu je bilo drago.

Oprosti, dečko, ljudi ne bi znali o tebi da ne vide i sliku. Zato sam je stavila. Kaže Bruce Sterling da je on “mladić s obrazima kao jabuka” i da nikome nije drago što ga drže u zatvoru. Pa... nisam baš sigurna.

On je jedan od tisuća ljudi koji ne mogu gledati zvjerstvo a da ništa ne učine, jedan od onih koji plaćaju krvavo to što se zove sloboda, makar i u Americi, makar i ne znamo kako se zovu, makar mislimo da se to nas ne tiče. 

Nadopuna: Ovaj tekst je pisan u žurbi i sadrži neke manje faktičke pogreške.  

Kmetski sindrom

Mjesec i pol dana je prošlo od kad je ona spikerica hladno i distancirano govorila o “najvećem curenju diplomatskih depeša u povijesti”, a moj interes nije umanjen, naprotiv. Pratim borbu između medijskih veličina po svijetu, jedni kažu da Assangea treba ubiti, drugi ga predlažu za Nobela, dok mediji u Hrvatskoj tu stvar uopće ne prate; ono malo što nam prenose je površno, šturo i neprofesionalno.

U 21. stoljeću mi smo povezaniji nego ikad i to s cijelim svijetom. Zahvaljujući internetu, sve što se dogodi bilo gdje pod kapom nebeskom, smjesta obiđe planetu. Ali neke se stvari ne mijenjaju i ne mijenjaju, da ga kruniš.

Izjava predsjednika Republike Hrvatske o tome kako WikiLeaks ugrožavaju nacionalnu sigurnost doslovan je prijevod izjave Hillary Clinton, a iz usta predsjednika za kojeg sam glasala pred godinu dana to meni zvuči kao direktna izdaja istih onih principa zbog kojih sam išla na biralište, jer nisam izglasavala svojega predsjednika nego tuđu marionetu. Sama državna tajnica Sjedinjenih Država, gđa Clinton, žali se da se zbog objavljenih diplomatskih depeša sad mora ispričavati po cijelom svijetu i boji se da će tako biti do kraja njezina života, a ne samo do kraja mandata. Ne znam kako to doživljavaju Amerikanci, ali meni dođe da je smijenim. Mislim, koga briga za njezine osjećaje? Zašto ne krene više istraga o tim zločinima Amera o kojima sad zna cijeli svijet? Po svijetu ubijaju ljude, siju strah gdje god dođu, odakle njoj obraz da se još žali kako joj je teško?

Amerika je strašno osramoćena, u to nema nikakve sumnje. 

Ali to se nas ne tiče.

Ne, stvarno, to se nas zbilja ne tiče. Mi imamo drugih problema, pri tome ne mislim samo na ekonomske i unutrašnjopolitičke. Naš problem koji mi već danima upada u oči jest “sindrom kmetova”. Sluganski sindrom, duboko u svijesti svih nas koji živimo na brdovitom Balkanu. Nas su učili i još nas uče da smo sluge i da moramo plesati kako nam drugi sviraju. Oslobodili smo se “jugoslavenskog terora”, ali ako nam Ameri kažu da pojedemo govno, pojest ćemo ga s osmijehom, “Thank you, Mr President!” O, mi znamo engleski, kako ga ne bismo znali! Kad nam dođu američke vojne baze morat ćemo im znati na njihovom jeziku reći što god nas izvole pitati. I kad nam neka sirova dehumanizirana američka vojničina, izmiljela iz kakve baltimorske bande, kaže da dobro vladamo njegovim jezikom, bit će nam drago, pocrvenjet ćemo kao klinka na rock koncertu kad je pogleda pjevač.

Dakle, to je svrha medijskih napisa koji kažu da se zbog novčanih teškoća gase WikiLeaks, o tome kako je osnivač te organizacije ovakav ili onakav, o tome kako ti dečki “prijete nacionalnoj sigurnosti”. Uvlačenje Amerima. Ako Hillary kaže, mi se moramo složiti, i izvijestiti o tome šturo i kratko i površno: ne talasaj. To je "prolazan skandalčić", ajmo se mi bavit Sanaderom i Mamićem, Ameri su velike face i mi se nećemo petljati. Samo ćemo podviti repiće i činiti što nam se kaže. A ako se vjetar bude mijenjao, već ćemo se znati okrenuti, zar ne.

Zahvaljujući internetu ipak možemo saznati da nijedna država nije zapravo mnogo drukčija od naše. U takozvanim razvijenim državama imaju bolje zakone, zakonsku zaštitu građana, ali ne smiju hodati slobodno po cesti jer imaju mnogo više kriminala od nas i kvaliteta života im je lošija. Ameri hoće silom uvesti genetski modificiranu hranu u Afriku, Europa se pobunila pa su je ovi htjeli pritisnuti (pitaj boga što su sve nama uvezli, naši pijuni bi prodali rođenu mater da ih Ameri potapšu po glavi!). Nijemci i Amerikanci razvijaju sustav satelitske kontrole za koji tvrde da će služiti za ekološke namjene, dok Francuzi šize jer im ne vjeruju, optužujući ih za špijunažu. I onda ta ekipa Hrvatima drži predavanja o demokraciji? Pa američki ustav dopušta nošenje pištolja ljudima koji boluju od paranoične shizofrenije i koji nisu liječeni!

Sve u svemu, nismo bitno drukčiji od drugih, sve je to jedna te ista mutna juha. U kojoj ravnopravno plivamo s drugima, kako znamo i umijemo. Ovisi kako se čovjek postavi. Ako gledamo sami sebe kao male, nevažne i sluge, zašto bi nas drugi gledali drugačije? Ne želim reći da smo mi dobra država, jer nismo. Ali ajmo se više otarasit tog osjećaja manje vrijednosti. Mi smo imali tolike ratove pa nas ni vrag ne iskorijeni, navikli smo; ali što će biti kad padne Amerika? Jer to već mnogi slute. Oni misle da imaju ustavno pravo na pet spavaćih soba i tri kupaonice, da je samo njihov način života dobar, ne znaju da izvan njihovih granica uopće išta postoji! Molim vas. Njima će bit stoput gore, nisu navikli ko mi. Samo da nas pritom ne povuku za sobom.
 
Ajmo stati na svoje noge i prestati se svjesno ugibati pred svjetskim nasilnicima, imajmo malo kičme za boga miloga, nemojmo im se ulizivati ovako javno! Ljudi su uvijek ljudi, takozvani razvijeni Zapad bi imao što naučiti od nas, od našeg načina života, sve ovako siromašnog kakav već jest. Naša država je nevažna, vode je polupismeni nesposobni poltroni, ali mi smo nevažni samo ako se sami stavimo u takav položaj. Ameri i ne znaju da postojimo. Ako nas vode sluge, mi ne moramo biti sluge. Imamo taj vražji internet i sad nam više nitko ne mora pričati što su rekli Good Guys - ima na YouTubeu. Lažu nam i mi im ne vjerujemo, ali se mirimo. Kad im već ne možemo ništa, ajmo im barem reći da smo ih prozreli. 
 

Amerikanci očito moraju maknuti svoju ekipu koja im priječi da saznaju pravo stanje stvari i ja im želim sreću. Pitanje je žele li oni uopće znati pravo stanje stvari? Can you handle the truth? Njima je svakako najteže, cijeli svijet ih sada mrzi, ali i mi imamo onu babu koja traži Obamin autogram i sofisticiranog predsjednika koji se služi internetom i zna engleski, valjda da bolje razumije naredbe.

Čovječe. 

Čovječe. 

Pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.

---

[1] Collateral Murder: “Kolateralno ubojstvo”; grupa američkih vojnika iz helikoptera ugleda desetak ljudi koji hodaju po cesti i poubijaju njih, još nekoliko ljudi koji im priskoče u pomoć kombijem i pritom rane dvoje djece. Ispostavilo se da je do tog ubijanja došlo slučajno, jer su vojnici u helikopteru mislili da ljudi nose oružje. Nosili su kamere. Radilo se o dvojici Reutersovih novinara i njihovim prijateljima. Reuters je tražio dokumente o smrti tih ljudi, ali im ih nisu dali godinama, sve dok snimka nije osvanula u WikiLeaksima)

[2] Rečeno na novinskoj konferenciji održanoj 11. siječnja u Frontline Clubu u Londonu.