Novosti

Vrijeme je da već jednom maknem ovaj stari blog odavde.

Jasmin

Novosti?

O, ima toga. Cijeli arapski svijet se zapalio. U Bahreinu su ljudi izašli na ulice, njihov kralj je poslao tenkove na prosvjednike, ali je princ (?) zabranio ubijanje. Ipak, mnogo ih je poginulo. Ranjeni su tražili pomoć od američke bolnice, a vladine snage su im zatvorile prolaz. U samoj bolnici netko je bacio suzavac. Nasilje. Ubijanje, mučenje, silovanja. Za one koji ne znaju, većina od 700 tisuća stanovnika te otočne zemlje pripada šiitskom islamu. Međutim, na vlasti je sunitska kraljevska obitelj i to već 200 godina. Sukobi šiita i sunita su poznati u povijesti, ali sada kažu da nema šiita ni sunita, da su svi građani Bahreina! Nicholas Kristof, novinar New York Timesa, šalje redovito tweetove iz Bahreina. Vlada ga napada, prijete mu, pokrenuta je i peticija u kojoj se traži njegov opoziv i izgon iz zemlje, ali prosvjednici i sav World Wide Web je na njegovoj strani. Strašne su slike koje on šalje. 

Libija krvari najviše. Gadafi je tamo na vlasti 42 godine, oko trideset godina je na snazi izvanredno stanje. Presječena je internetska mreža (opet djelomično uspostavljena, uglavnom zahvaljujući “highly skilled hackers” koji su čak i fizički otišli u Libiju), povremeno nema ni struje. Plaćenici iz Čada pozvani su da ubijaju nenaoružane ljude, neki kažu da ih je ubijeno 200, neki 300, a neki čak kažu da je 500 mrtvih. Najnovija vijest, stara 4 minute “realnog vremena” glasi: vojska koja je gušila ustanak sada je stala na stranu prosvjednika, sad je to potvrđeno. Još jedna veli da 50 tisuća ljudi maršira prema Gadafijevoj rezidenciji u Tripoliju.

Maroko također kreće.

Muhamed El Baradei

Muhamed El Baradei, egipatski borac za ljudska prava, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2005. koji je desetljećima živio u egzilu, kaže da je revolucija uspjela, a režim je i dalje živ i zdrav. To se odnosi na vojnu vlast u zemlji. Egipćani moraju naučiti da prava demokracija znači ukinuti svaku vlast i otići na izbore. A to je težak proces, oni će to tek naučiti kad se otrijezne od tahrirskog slavlja. Kad ćemo mi to naučiti? Ništa, ništa, samo pitam.


Al Jazeera English ima dobar članak "Nazovi me ako bude revolucija". Odnosi se na Kinu. Tamo je ograničen pristup svim internetskim stranicama koje bi mogle izazvati nerede, a oni koji bi se pobunili ionako nemaju internet. U tu revoluciju nitko ne vjeruje. Kad su se okupili pred nekoliko dana ispred McDonaldsa u Pekingu došlo je više novinara s kamerama i policije negoli prosvjednika. Neka žena sa sunčanim naočalama pitala je videći gomilu je li to kakva slavna osoba da se ljudi okupljaju. Veli da većina ljudi još uvijek misli da bi od pobune više izgubili nego dobili, makar se ne poštuje zakon i makar se prava ljudi krše na svakom koraku. Liči na Hrvatsku, ako mene pitate.

Je, ima toga.