Kefaya. Ma kefaya više!

Okej, što bi zbilja bilo da islam zadominira Europom? Da u Hrvatskoj, gdje ima 99% katoličkog stanovništva, za sto godina katoličanstvo postane manjinska religija?

Nemam pojma, zapravo. Ne vjerujem mantijašima nikakve vjere. Ne znam jesu li i islamski svećenici “mantijaši”, ta mi stvar nije dovoljno poznata da bih mogla suditi. Ali Kur’an je sveta knjiga, bez ikakve sumnje. I ne samo zato što tako kažu muslimani, nego zato što daje načela i ideje koje ljudi mogu slijediti da bi im bilo bolje. Po tome se ne razlikuje od Biblije. Kaže ti da si okej ako poštivaš moralne principe. Pa to je u redu, ne?

Sad, budući da ne slijedim Bibliju, ali je smatram “uglavnom neškodljivom”, bih li morala slijediti Kur’an? Bih li tada morala imati veliku maramu na glavi? Bi li me to postavilo na drukčije mjesto nego što me postavlja kršćanska kultura?

Nije mi svejedno, priznajem. Na YouTubeu ima snimka s Trga Tahrir u Kairu gdje jedna mlada cura, kakvih tamo ima na tisuće, u trapericama i plavoj majici ozbiljno u kameru objašnjava za što se ona bori: za slobodu, slobodu medija, demokraciju[1] i zemlju u kojoj se može nadati boljem sutra. Na engleskom. Mislim si, takav islam bih prihvatila sutra, ko ga šljivi. Glavnina mantijaša se ne bi zvali mantijaši nego nekako drukčije, ko ih fućka, to je sve ista gamad. Bitno je da oni svoje tamo drobe i da mene puste drobim svoje bez ometanja. 

I kome bi zbilja škodila promjena vjerskog ustroja u nekoj zemlji? Zbilja, kome? Samo onima koji religijski sustav shvaćaju ozbiljno. Tko to može shvaćati ozbiljno ako imalo misli svojom glavom? Nemojte me tjerati da vam sad pričam o križarskim ratovima, fanatizmu, spaljivanju vještica i knjiga. Guglajte malo sami. Učite engleski. Ako vi nešto ne znate, ne znači da to ne postoji.

Protesti na kairskom Trgu Tahrir ponekad se zovu Kefaya, što znači"Dosta".

Kršćanske crkve zauvijek su izgubile moć da nas natjeraju da ih silom shvaćamo ozbiljno. Možeš vjerovat popu, ali ne moraš. Nećeš biti izbačen iz društva, možda ćeš nekima morat objašnjavat da nisi ateist ako ne vjeruješ pedofilu u mercedesu, ali ni to nije nužno. Imaš pravo odmahnuti rukom i ići za svojim poslom. Ono što “svrbi” u islamu je: koliko je ta religija uistinu ograničavajuća? U Pakistanu su ubili jednu ženu koja je rekla nešto protiv Proroka. Jučer čitam u novinama da je curica od 9 godina umrla od posljedica bičevanja. To je zbilja užasno i jezivo, to liči na spaljivanje vještica, nasilno pokrštavanje i križarske ratove. Mi smo svoje luđake ukrotili i više nas ne mogu ubijati. Muslimani očito moraju ukrotiti svoje.

Problem s islamom je:

1. Što ga ne poznajemo dovoljno (kupi Kur’an! ne zajebavam se, to moraš imat doma, nije dosta samo ovaj na netu); čovjek se boji onoga što ne poznaje. Upoznati islam ne znači postati musliman, to znači obogatiti se duhovno, bolje razumjeti samoga sebe i svijet u kojem živiš. Kupi Kur’an. 

2. Što smo žrtve antimuslimanske propagande. E, to je već problematično. Ta propaganda nije od jučer. Već je u 18. stoljeću Edward Gibbon s jezom iznio ideju kako je Europa mogla biti muslimanska da je Karlo Martel izgubio bitku kod Poitiersa 732. godine: "Možda bi se sada u školama Oxforda poučavalo tumačenje Korana, a s propovjedaonica bi se možda obrezanom narodu izlagala svetost i istina Mahometove objave."

Islam je monoteistička religija, to znači da smatra samo sebe ispravnim, baš kao i kršćanstvo i judaizam. Kršćani su silom krstili, a tko nije pristao bio je ubijen. Muslimani ne nameću vjeru silom, ali nemuslimansko stanovništvo smatraju manje vrijednim. Židovi su izabrani narod, za razliku od svih ostalih. Kršćani misle da su muslimani “pogani”, a muslimani misle da su kršćani “na krivom putu”. Nije to pogreška ljudi, to je greška u samom sistemu. Ljudi sad moraju izaći iz sistema i vidjeti da je život čovjeka vredniji od svake ideologije. A to je u svojoj biti u skladu s temeljnim postavkama svake religije na svijetu, pa i ovih naših monoteista.

E, a ima i 9/11. Nakon napada na nebodere u New Yorku, Amerikom je zavladala opća antimuslimanska klima. Ameri su naučili mrziti ljude koji se zovu Muhamed. Ako hodaš okolo u turbanu, sva je prilika da se nećeš dobro provesti. Internetski forumi informativnih portala kipte mržnjom. Ameri su napali Irak 2003. jer im je Bush rekao da se tamo krije “oružje masovnog uništenja”. Nije se krilo. Ali sad je kasno. Mrzimo ih jer pucaju po nama. U svojoj zemlji, istina, ali pucaju. Imaju bombaše samoubojice o kojima se ne govori baš mnogo, ali se ipak zna naći i stidljivi podatak da američka vojska zna poubijati cijele obitelji, a jedini preživjeli onda sveže na sebe pet kila eksploziva i aktivira ga u londonskoj podzemnoj željeznici. Nama kažu da su to luđaci, a ne kažu nam da bi mogli biti očajnici. Jer ih je zapad natjerao da to budu.

Kužite, mi zapravo pričamo o islamu s nelagodom zato što ne znamo ništa o islamu, zato što smo tako naučili, ali i zato što u islamu zbilja još postoji inkvizicija. Mislim da bi muslimani prvo sami morali svoje religijske luđake staviti izvan zakona. One koji ubijaju djecu od 9 godina, koji pucaju u ljude zbog Muhamedovih karikatura i koji ne daju curicama da idu u školu. Moja vjera mora biti stvar mojeg izbora. Pa ni u Bosni cure ne nose burku, ne vlada poligamija i cure hodaju na faks, nije sve baš onako kako nam neki žele predstaviti.

Koje je vjere Jasmila Žbanić? I ja sam te vjere.

---

[1] Demokracija je pojam koji se jako zloupotebljava danas. To više nije “vladavina naroda”, nego vladavina informacije. Mediji vladaju državama, a ako imaš kontrolu nad medijima, ti vladaš. Onaj koji može platiti reklamu za svoju predizbornu kampanju u udarnom terminu postat će predsjednik. To je, dakle, vladavina bogatih. Ne valja se zavaravati.

Ako pogledamo države koje su "prave demokracije", vidjet ćemo da se njihovi političari mjesecima natežu oko najbanalnijih stvari po parlamentima, pred očima javnosti, da bi došli do nekog konsenzusa. Ako te političare kontrolira efikasan zakonski sustav i neustrašiva sloboda govora, e onda imamo demokraciju. Jbt, pa to uopće nije sjajno. Ali je najbolje čemu možemo težiti.