četvrtak, 21. srpnja 2011.

Knjižničarka u mojoj knjižnici ne zna kako se piše WikiLeaks

- Da, gospođo, ona knjiga koja je prevedena sad pred par tjedana, mislim s njemačkog.
- Morate mi dati točan naslov! Ništa ja tu ne mogu bez naslova, autora...
- Pa upišite “wikileaks”, nešto će vam izbaciti.
Vidim preko njezinog ramena da upisuje “vee-”, ispravljam je.
Jesam li sigurna da se to ne piše s dva e?
Jesam, sigurna sam.
Ne, zbilja nema. Još je rano.

Ovdje na kraju svijeta, u našoj maloj zabiti, u zaboravljenoj zaostaloj zemljici bogu iza tregera gdje se stanovnici dijele na "Hrvate" i na "one koji mrze sve što je hrvatsko" priča o WikiLeaksima nikada nije ni zaživjela.


Nije ni čudo što nas ostali gledaju s čuđenjem i prezirom, kao životinje u terariju, kako jedni drugima krvoločno odgrizamo glave.


Evo Bajaga, balkanske nemani, znam da vam paše:



Ovo je ovde Balkan

mirisni cvet
totalno nerazumljiv
za ceo svet

I svako može biti

dušman i brat
svakih pedeset leta
izbije rat

1 komentar:

Psovanje i trollanje strogo zabranjeno. Mišljenja su u redu, pogotovo ako ste se prethodno informirali.