Naime, u tijeku je kamp koji organizira Chaos Computer Club, utjecajna hakerska organizacija u Njemačkoj. Na tom kampu su mnogi hakeri, ali i ljudi koji se zalažu za slobodu govora, slobodan protok informacija i internetsku sigurnost. Među ostalima, tamo je i Daniel Domscheit-Berg, nekoć pripadnik ekipe WikiLeaksa, koji se 2010. sukobio s Julianom Assangeom i postao mu ogorčeni protivnik.
Domscheit-Berg je samo jedan od ljudi koji su došli s Assangeom u sukob. Kao što znamo, Assange nema baš sreće u međuljudskim odnosima, nalazi se u kućnom pritvoru i bori se protiv izručenja u Švedsku / Ameriku. Za one koji žive u špilji i misle da Twitter služi samo za zajebanciju, možda je zgodno reći i da je DDB napisao knjigu "Inside WikiLeaks" u kojoj je napao Assangea opisujući ga kao arogantnog, dominantnog, sebičnog gada koji vam pojede svu čokoladu, maltretira vašeg mačka [ovo je ozbiljna optužba i treba je dodatno ispitati] i pošalje vas u neku stvar kad posumnja da mu ugrožavate životni projekt.
Osim njega, Assange je istjerao još neke ljude i oni su onda zamislili platformu OpenLeaks koja je na internetu već mjesecima, ali nikako da proradi. Ekipa OpenLeaksa je navodno oduzela Assangeu softver koji je osiguravao anonimnost zviždača i nekoliko tisuća povjerljivih dokumenata, a to su učinili jer se "Assangeu ne može vjerovati". DDB je rekao da je Assange neodgovoran i da njemu ne bi trebalo dati ljudske živote u ruke. Taj komad softvera je važan jer bez njega ni WikiLeaks ne funkcionira (sada, na primjer) pa se Chaos Computer Club ponudio da posreduje između DDB-a i Assangea. DDB nije pristao.
Uglavnom, na Chaos Communication Campu nova platforma se trebala testirati tako što su svi prisutni hakeri pozvani da je probaju srušiti i tako pokažu njezinu sigurnost. Međutim, nije sve išlo po planu. Naime, DDB nije dao u javnost program koji bi štitio zviždače, pokazalo se da je nova platforma vrlo nesigurna čak i po pitanjima zakonskih prijetnji, tako da je na kraju član predsjedništva Chaos Computer Cluba, Andy Mueller-Maguhn, zaključio da OpenLeaks dovodi CCC na loš glas i da oni s tim ne žele imati ništa. Tražio je glasanje i Daniel Domscheit-Berg je jednoglasno izbačen iz članstva u njihovom klubu, što je drugi slučaj u njegovoj tridesetogodišnjoj povijesti. Mueller-Maguhn je rekao da je ta platforma što se njega tiče tek oblak koji obećaje sigurnost, ali ne sadrži ništa konkretno. Zato ne želi da za nju garantira Chaos Computer Club te da je sramotno što ga je DDB htio iskoristiti.
Sad se pro-vikiliška tvitosfera veseli ovome jer DDB nije imao nikakve milosti prema Assangeu. Saznali smo da Assange uvijek nosi dvoje hlače, da je ženskar, da je prljav, da ne zna plesati, da skače po sobi ko lud itd., sve zahvaljujući DDB-u. Assange je o njemu rekao samo: "Ja sam šef koji mu je dao otkaz".
Ovaj citat se također pripisuje Assangeu:
"Zajebao si na toliko načina i sad hoćeš da ih ja nabrojim; ali čemu kad ih ti sam nisi u stanju vidjeti?"
ponedjeljak, 15. kolovoza 2011.
petak, 5. kolovoza 2011.
Ok, mislim da je vrijeme za novi post.
Valjda nema nikoga na netu tko do sada nije vidio:
We are Anonymous
We are Legion
We do not Forgive
We do not Forget
Expect us!
Ljudi obično misle da to piše neka hrpa kriminalaca ili klinaca koji imaju previše slobodnog vremena pa se malo iživljavaju. Ili "hakeri". Hakeri su zločesti, lopovi, bolje s njima ne imat posla! A ipak, ako pročitate "Hakerski manifest", mogli biste se iznenaditi. Jako.
YouTube je pun video uradaka s dramatičnom mjuzom i kompjutorski generiranim glasom koji veli nešto kao "Hello, world. We are Anonymous." Ja sam umrla od straha kad sam vidjela prvi takav video. Mjuza je zvučala kao da priziva kraj svijeta, a glas nisam kužila jer je bio umjetan. Kad sam skupila hrabrosti opet sam otvorila video i ugasila ton. Moglo se čitati, a ono što sam pročitala nije uopće bilo strašno. Naprotiv!
Složila sam se sa svakim slovcetom.
Bio je prosinac 2010. Svijet je punom snagom potresala takozvana "afera WikiLeaks" u kojoj je na vidjelo izašlo ono što svi već znamo: da Ameri jebu cijeli svijet i pritom si daju za pravo svima držat predavanja. Zaglupljuju svoj vlastiti narod i nemilice izrabljuju sve ostale. Kunu se Bogom kojem je ime Profit. Njihova vlada prikriva zločine prema kojima je Domovinski rat dječja igra i nitko im ne može ništa.
Sve dok nije došao taj sajt. Kao što smo i očekivali, umjesto da se ispitaju slučajevi suradnje vlasti s preprodavačima droge u Južnoj Americi, ratni zločini u Iraku i Afganistanu, korporacije koje ucjenjuju vlade sišući krv ljudima u Africi, naoružavanje arapskih diktatora u zamjenu za njihovu naftu, špijuniranje diplomata Ujedinjenih naroda, interes javnosti je skrenut na sadržaj gaća Juliana Assangea.
A onda se on odlučio prijaviti na policiju u Londonu. Pratila sam to iz minute u minutu. Kad je uhićen, nisam mogla vjerovati svojim očima. WikiLeaks su i nama mogli reći što se zbivalo u našoj prošlosti, korisnije upotrebe interneta nema, a oni ih progone!
Očito nisam samo ja bila nezadovoljna. Kad su PayPal, Visa i MasterCard prekinuli suradnju s WikiLeaksima i tako im odsjekli sve financije, sami su se postavili u položaj prve mete napada DDoS-iranjem. Začudo, ta vrsta napada na snažne sajtove funkcionira samo ako mnogo kompjutora "napada" istovremeno. Pročitala sam negdje da je po MasterCardu tuklo sedam tisuća kompjutora iz cijelog svijeta.
Tako je rođen pokret Anonymous kakav danas poznajemo.
(Nastavit će se.)
 |
| Maska Guy Fawkes, simbol Anonymousa |
We are Legion
We do not Forgive
We do not Forget
Expect us!
Ljudi obično misle da to piše neka hrpa kriminalaca ili klinaca koji imaju previše slobodnog vremena pa se malo iživljavaju. Ili "hakeri". Hakeri su zločesti, lopovi, bolje s njima ne imat posla! A ipak, ako pročitate "Hakerski manifest", mogli biste se iznenaditi. Jako.
YouTube je pun video uradaka s dramatičnom mjuzom i kompjutorski generiranim glasom koji veli nešto kao "Hello, world. We are Anonymous." Ja sam umrla od straha kad sam vidjela prvi takav video. Mjuza je zvučala kao da priziva kraj svijeta, a glas nisam kužila jer je bio umjetan. Kad sam skupila hrabrosti opet sam otvorila video i ugasila ton. Moglo se čitati, a ono što sam pročitala nije uopće bilo strašno. Naprotiv!
Složila sam se sa svakim slovcetom.
Bio je prosinac 2010. Svijet je punom snagom potresala takozvana "afera WikiLeaks" u kojoj je na vidjelo izašlo ono što svi već znamo: da Ameri jebu cijeli svijet i pritom si daju za pravo svima držat predavanja. Zaglupljuju svoj vlastiti narod i nemilice izrabljuju sve ostale. Kunu se Bogom kojem je ime Profit. Njihova vlada prikriva zločine prema kojima je Domovinski rat dječja igra i nitko im ne može ništa.
Sve dok nije došao taj sajt. Kao što smo i očekivali, umjesto da se ispitaju slučajevi suradnje vlasti s preprodavačima droge u Južnoj Americi, ratni zločini u Iraku i Afganistanu, korporacije koje ucjenjuju vlade sišući krv ljudima u Africi, naoružavanje arapskih diktatora u zamjenu za njihovu naftu, špijuniranje diplomata Ujedinjenih naroda, interes javnosti je skrenut na sadržaj gaća Juliana Assangea.
A onda se on odlučio prijaviti na policiju u Londonu. Pratila sam to iz minute u minutu. Kad je uhićen, nisam mogla vjerovati svojim očima. WikiLeaks su i nama mogli reći što se zbivalo u našoj prošlosti, korisnije upotrebe interneta nema, a oni ih progone!
Očito nisam samo ja bila nezadovoljna. Kad su PayPal, Visa i MasterCard prekinuli suradnju s WikiLeaksima i tako im odsjekli sve financije, sami su se postavili u položaj prve mete napada DDoS-iranjem. Začudo, ta vrsta napada na snažne sajtove funkcionira samo ako mnogo kompjutora "napada" istovremeno. Pročitala sam negdje da je po MasterCardu tuklo sedam tisuća kompjutora iz cijelog svijeta.
Tako je rođen pokret Anonymous kakav danas poznajemo.
(Nastavit će se.)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)