ponedjeljak, 28. veljače 2011.

Subota na Krvavom mostu: analiza iz fotelje

Nakon "subote na Krvavom mostu" sva sila analiza, interpretacija, stavova i mišljenja. Ne da mi se puno čeprkati po tome... 
...skoro sam sad napisala nešto opasno.

Ti pizdeki analitičari ne zaslužuju riječi. Svi su pametni iz svojih fotelja post festum. Jebemti hrvatske intelektualce, to bi trebalo zabraniti. Jedan govori o "Hrvatima" koji se bune; što "oni" imaju i nemaju, gleda te "Hrvate" s udaljenosti, kao na predmetnom stakalcu i precizno iznosi analizu. Kao da su to neki elementi s kojima on ima tek daljnje veze. Što će nam takvi intelektualci. Pa oni su odgojeni da nemaju veze sa stvarnošću.

Ako ti nisi jedan od tih ljudi, ako nisi blizak nama koji nemamo ni posao ni plaću i ako imaš obraza o toj djeci bez budućnosti govoriti iz akademske udaljenosti svoje fotelje, bolje da si šutio. Ovako samo pokazuješ koliko si, čovječe, plitak, šupalj, ispran; možda su te platili hadezeovci? Ili misliš da te čitaju glupe ovce kojima ćeš ti dati "piece of your mind"? Ma odjebi. 

Opasno je vjerovati nekome. Opasno je podržavati nešto što se još nije etabliralo, izlizalo i što će neki sutrašnji establišment proglasiti "zabludom", "rušilačkim djelovanjem" i slično. Nove stvari je najsigurnije gledati sa sumnjom, sve dok ih ne potvrdi velika većina drugih foteljaša ili Europska Unija ili Hillary Clinton ili NATO. Tako se ne izlažeš, a opet se činiš vjerodostojnim. Sumnja se ovdje nosi, to je Hrvatska. Ideali su ovdje odavno izumrli. 

Uza sve ovo, kad Pernar kaže da je on jedina opozicija u ovoj zemlji, boga mi mojega, to je čista istina, bez obzira slažete li se s tim malim ili ne. 

I znate šta? Sram vas bilo. Taj dečko je do sada rekao puuuno manje gluposti nego Šeks, Hebrang & co., a Šeksa nikad niste ovako složno napadali. Mali tek osniva stranku, a već ste ga našli da nema program. PA ŠTO NISTE DOŠLI S PRIJEDLOZIMA PROGRAMA? Imate internet, recite!; Pernar nastoji srušiti vladu, pomozite i recite vi onda što dalje! A ne čekat ko usidjelice i pljuckat izdaleka.


Milanović i Kosorica nemaju program desetljećima pa ništa. To ne pljujete ovako složno. Oni bi vam mogli uzvratiti. Mali je sigurna lovina. Na njegov račun možete graditi svoje ime i brusiti sarkazam i "objektivnost".

Ma fuj vas bilo.

subota, 26. veljače 2011.

Okej, ima nešto i u Zagrebu. Fala Isusu, Mariji, Krišni, Budi i Alahu! Neki koji nikome ne pripadaju digli su glavu

Već svi znaju da je lik od 26 godina preko Fejsa pokrenuo antivladine demonstracije i danas je bilo svašta.

Je, je, danas su se organizirali branitelji, 15 tisuća njih, po tko zna koji put. Držali su govore, pjevao je Tupson, rekli su da je "dosta", na konja i jahača su napisali da je Stanimirović "mučko đubre" (tko je uopće taj Stanimirović?) i dali su nekoliko ganutljivih intervjua za televizije. Zatim je netko iz Vlade (ne znam tko, mijenjam program čim ih vidim) obećao da se branitelje neće ganjati i da će Purda biti vraćen u Hrvatsku za koju se borio.

Svi su već pomislili da će mirni prosvjed mirno završiti, kadli je grupa "mlade populacije" krenula na Markov trg. Tamo se nalazi zgrada u kojoj rade oni koji su nam krivi za sve. 

Tamo su Vlada i Sabor Republike Hrvatske. Ljudi koji nisu zakonom onemogućili rad na crno, koji radnike tretiraju kao smeće ako im nisu u rodu, koji su nas protiv naše volje odvukli u NATO, koji ne znaju pošto je kila kruha i litra benzina, a ipak nas silom zakona tjeraju da previše plaćamo lošu televiziju, ljudi koji dozvoljavaju da slavonski seljaci propadaju dok država uvozi krepano i staro meso iz inozemstva, ljudi koji ne rade ama baš ništa a ipak svatko od njih sebi uzima četiri do pet plaća radnika ove zemlje.

Ispred zgrade Vlade i Sabora nije dopušteno prosvjedovati; tako nije bilo ni u Kairu. 

Na Jelačićevom trgu su se okupili mirni branitelji, ali mladi su mladi i još su premladi da se boje boga, vraga ili interventne policije pa su krenuli prema tim zgradama u kojima sjede ljudi koji ih već jako dugo ne zastupaju, kako bi im rekli da odu odande. Kažu da su zvali branitelje da s njima krenu na Markov trg, ali ovi nisu krenuli.
Slika koju će ovaj policajac pokazat potomcima


Moram vam reći da je ona guzica mlade cure koja se sagnula vitlajući ciglu među policiju najljepši prizor koji sam danas vidjela na televiziji. Moj osmijeh je bio totalno u neskladu sa zabrinutim pogledima televizijskih voditelja. Kamerman koji je dobio ciglu u glavu nije se ljutio, nije zamjerio tu ciglu, vidjelo se. Policija je naredila da se zatvore haustori u Radićevoj ulici i nitko se nije mogao skloniti ni pred ciglama ni pred pendrecima.

Kordon na prolazu do Markovog trga
Ta policija je stajala tamo da ljude spriječi da dođu pred svoju vladu. Zato su letjele cigle.

Organizator cijele stvari je mlad 26 godina, kao što sam rekla. Danas nije bio tamo jer su mu zabranili. Da se pojavio, morao bi provesti pol dana u policiji, što je glupo. Sutra bi trebao biti kod Stankovića, a u ponedjeljak na Cvjetnom trgu. Meni moja plaća kasni više od godinu dana, ja nemam para za put do Zagreba. Vlada koju ti mladi žele srušiti dopustila je da mi plaća toliko kasni.

Čitajte portal Saveza za promjene pa ćete vidjeti da Ivica Pernar ima radikalne stavove. Njegovi stavovi su, međutim, ogromnim dijelom i moji. 

Ne sviđa mi se što ga u medijima napadaju. Što ga uspoređuju s Hitlerom, čak se ni Klauškom Pernar ne sviđa. Klauški je godinama jadikovao nad pasivnošću, zdvajao što nema pobune i slično, a sad mu pobuna ne zadovoljava estetske kriterije. On bi na Pernarovom mjestu htio vidjeti Milanovića. Klauški se izgleda ne miri s činjenicom da je Milanović ista Kosorica, samo u drugom pakovanju.

Twitter je najbolji izvor informacija koji sam ikad vidjela. 

Novinari režimskih novina pišu malo, valjda misle da ih nema tko čitati, ali su zato tweetovi tzv. običnih ljudi suho zlato:
"Ne volim to što branitelji glume posebnu društvenu klasu. I gotovo."

"Bivša stranka o vođi prosvjeda: Pernar je učio od Hitlera!"

"Ako ovi na Novoj TV jos jednom izgovore rijec huligan...."

"Na HRT-u su nezaposleni i gladni Hrvati postali "subkulture i huligani"!? Vjerojatno se i prosvjeduje čisto iz dosade?"


 
A jedan branitelj je za Dnevnik HTV-a izjavio da policiju nisu napadali branitelji nego "mlađa populacija" i da ne zna "kome oni pripadaju".

Vlada za ove prosvjede optužuje "oporbu" (to je onaj Milanović za kojim žali Klauški) i Bad Blue Boyse. A BBB odgovaraju:
"Razloge nemira i sukoba koji se dogodio između prosvjednika i policije treba tražiti među onima koji su postavili barikade kako građani ne bi mogli protestirati ispred institucija čije predstavnike biraju. Također, razloge treba tražiti u političkom establišmentu koji je osiromašio građane i koji je mladima umjesto bolje budućnosti ponudio korupciju, mito i laži. Koliko god se policija trudila krivce pronaći u jednoj subkulturi mladih ljudi, to nije istina".

Eto.

Šta ja mislim? Ja mislim da je bolji i ovakav prosvjed nego status quo. Ja hoću ići na referendum za Europu i zaokružiti NE. Ako bude više ljudi koji zaokruže DA, onda idemo u EU. Ali ako ne bude, onda ne idemo. Taj izbor nam Kosorica nije dala. Ona trubi o Europi i o svemu ko da se samo nju pita.

Kefaya, što bi rekli u Egiptu. 

Mirni prosvjedi od kojih ima koristi mogu se samo tamo gdje vrijede zakoni.

A ne tu. 

nedjelja, 20. veljače 2011.

Novosti

Vrijeme je da već jednom maknem ovaj stari blog odavde.

Jasmin
Novosti?

O, ima toga. Cijeli arapski svijet se zapalio. U Bahreinu su ljudi izašli na ulice, njihov kralj je poslao tenkove na prosvjednike, ali je princ (?) zabranio ubijanje. Ipak, mnogo ih je poginulo. Ranjeni su tražili pomoć od američke bolnice, a vladine snage su im zatvorile prolaz. U samoj bolnici netko je bacio suzavac. Nasilje. Ubijanje, mučenje, silovanja. Za one koji ne znaju, većina od 700 tisuća stanovnika te otočne zemlje pripada šiitskom islamu. Međutim, na vlasti je sunitska kraljevska obitelj i to već 200 godina. Sukobi šiita i sunita su poznati u povijesti, ali sada kažu da nema šiita ni sunita, da su svi građani Bahreina! Nicholas Kristof, novinar New York Timesa, šalje redovito tweetove iz Bahreina. Vlada ga napada, prijete mu, pokrenuta je i peticija u kojoj se traži njegov opoziv i izgon iz zemlje, ali prosvjednici i sav World Wide Web je na njegovoj strani. Strašne su slike koje on šalje. 


Libija krvari najviše. Gadafi je tamo na vlasti 42 godine, oko trideset godina je na snazi izvanredno stanje. Presječena je internetska mreža (opet djelomično uspostavljena, uglavnom zahvaljujući “highly skilled hackers” koji su čak i fizički otišli u Libiju), povremeno nema ni struje. Plaćenici iz Čada pozvani su da ubijaju nenaoružane ljude, neki kažu da ih je ubijeno 200, neki 300, a neki čak kažu da je 500 mrtvih. Najnovija vijest, stara 4 minute “realnog vremena” glasi: vojska koja je gušila ustanak sada je stala na stranu prosvjednika, sad je to potvrđeno. Još jedna veli da 50 tisuća ljudi maršira prema Gadafijevoj rezidenciji u Tripoliju.

Maroko također kreće.

Muhamed El Baradei
Muhamed El Baradei, egipatski borac za ljudska prava, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2005. koji je desetljećima živio u egzilu, kaže da je revolucija uspjela, a režim je i dalje živ i zdrav. To se odnosi na vojnu vlast u zemlji. Egipćani moraju naučiti da prava demokracija znači ukinuti svaku vlast i otići na izbore. A to je težak proces, oni će to tek naučiti kad se otrijezne od tahrirskog slavlja. Kad ćemo mi to naučiti? Ništa, ništa, samo pitam.


Al Jazeera English ima dobar članak "Nazovi me ako bude revolucija". Odnosi se na Kinu. Tamo je ograničen pristup svim internetskim stranicama koje bi mogle izazvati nerede, a oni koji bi se pobunili ionako nemaju internet. U tu revoluciju nitko ne vjeruje. Kad su se okupili pred nekoliko dana ispred McDonaldsa u Pekingu došlo je više novinara s kamerama i policije negoli prosvjednika. Neka žena sa sunčanim naočalama pitala je videći gomilu je li to kakva slavna osoba da se ljudi okupljaju. Veli da većina ljudi još uvijek misli da bi od pobune više izgubili nego dobili, makar se ne poštuje zakon i makar se prava ljudi krše na svakom koraku. Liči na Hrvatsku, ako mene pitate.

Je, ima toga. 

srijeda, 9. veljače 2011.

Kako su mi Anonymous uljepšali dan

Sloboda govora- neprocjenjivo. Za sve ostalo, tu je MasterCard.
Negdje u prosincu prošle godine počela me zanimati ekipa koja sebe zove Anonymous. 

Zabavna je to i totalno rasuta grupa ljudi za koje neupućeni misle da imaju manje od dvadeset godina, a stekli su svjetsku slavu napadajući velike bankovne servise PayPal, MasterCard, Visa i sve ostale koji su odbili transferirati donacije WikiLeaksima.


Među članovima Anonymousa zna biti ovakvih neznalica kao što sam ja. Ali ima tu i pravih hackera[1]. Ovo u fusnoti je “Hakerski manifest”, na engleskom. Lijep je tekst i, ne, ne mislim to prevoditi.
U redu je, mi smo s interneta!

Kad je onaj šašavi Assange pred par mjeseci najavio da ima jedno pet gigabajta podataka s hard diska nekog direktora američke banke u kojima se vide razna financijska zlodjela, Bank of America i FBI su angažirali firmu HBGary koja se bavi sigurnošću na internetu kako bi im ta firma otkrila tko su članovi Anonymousa.

I tu postaje zabavno: Anonymous su hakirali tu firmu! Ušli su im u kompjutore, skinuli oko 50 tisuća e-mailova i sada se sve to nalazi na stranici Pirate Bay uz pismo i upute kako si to prosječan korisnik Windowsa može skinuti i pročitati doma.

Evo cijelog pisma:

Pozdrav, HBGary (kompanijo za računalnu “sigurnost”),

Zabavljaju nas vaše nedavne tvrdnje da ćete se “infiltrirati” u Anonymous, kao i vaši pokušaji da iskoristite Anonymous kao sredstvo privlačenja pažnje na sebe. Kako vam se sviđa ovakva pažnja?

Sami ste ovo tražili. Pokušali ste ugristi ruku Anonymousa, a sada vas je ta ruka pljusnula u lice. Očekivali ste protunapad u vidu verbalne dreke (kao što ste to elokventno izrazili u jednom svojem privatnom e-mailu) ali snašao vas je pravi bijes Anonymousa. Dali smo vam negativnu ocjenu.

Samo zato što nosite naziv i općenito izgledate kao kompanija za “sigurnost”, izgleda da vam nije jasno da Anonymousu niste ni do koljena. Imate malo ili nimalo znanja o sigurnosti. Vaš posao se razvija na tome što astronomski naplaćujute jednostavne stvari kao NMAP pa ne zaslužujete ni pohvalu ni priznanje kao stručnjaci za sigurnost. I onda ste krenuli na Anonymous da steknete slavu i pozornost? Vi ste bijedna šaka ulizica koja se prodaje u medijima i zgrće novac namotavajući nekkav posao za svoju jednako tako bijednu kompaniju.  

Dat ćemo vam lekciju koju nikad nećete zaboraviti: ne valja se igrati s Anonymousom. Naročito se ne valja igrati s Anonymousom kad želite uskočiti u trend traženja pažnje javnosti, što je u sljedećem e-mailu priznao Aaron Barr:

”Ali nije riječ o njima... treba postići da naša publika dobije pravi dojam o našim sposobnostima i o stručnosti našeg istraživanja. Anonymous će činiti što god mogu da to diskreditiraju. A imaju mikrofon, da tako kažem jer oni su na Al Jazeeri, ABC-u, CNN-u itd. Nastavit ću tu raspravu jer smatram da je to dobar posao, ali ću davati pametne odgovore.”

Jasno je da niste vidjeli nešto što je ovdje vrlo očito: mi smo svatko i mi nismo nitko. Ako zamahnete mačem zlobe na unutrašnje organe Anonymousa, mi ćemo taj mač jednostavno progutati. Ne možete nas slomiti, ne možete nam naškoditi, premda se vidi da ste pokušali...

Mislite da ste skupili puna imena i adrese “viših kadrova” Anonymousa? Niste. Mislite da Anonymous ima osnivača i razne suosnivače? Pogreška. Mislite da informacije koje imate možete prodati FBI-u? Pogreška. A zašto je ovo pogreška? Vidjeli smo vaše interne dokumente, sve, i znate što smo učinili? Smijali smo se. Većina informacija koje ste “izvukli” javno su dostupne na našim IRC mrežama. Osobne pojedinosti “članova” Anonymousa o kojima vi mislite da ste došli do njih su, jednostavno rečeno, besmislica.   

A zašto ne možete prodati te podatke FBI-u kao što ste namjeravali? Zato što ćemo im ih mi dati besplatno. Vaša veličanstvena muljaža bit će čudo po kojem će svi moći njuškati, kao i vaši privatni e-mailovi (više od 44 000 divota danih na uživanje javnosti). Sad, kao što vjerojatno znate, Anonymous ovakve stvari shvaća prilično ozbiljno i obično smo u stanju dugo i bez povoda razlagati razmišljanja koja stoje iza naših operacija, no vama ćemo dati jednostavno objašnjenje jer djelujete kao primitivni ljudi:  
 
Slijepo ste napali košnicu Anonymousa, košnicu iz koje ste htjeli ukrasti med. Jeste li mislili da ga pčele neće braniti? Pa evo nas. Razljutili ste košnicu i sad trpite  ubode.

Izgleda da stručnjaci za sigurnost nisu stručno osigurani.

Na kraju, naravno, slijedi potpis:

We are Anonymous.
We are legion.
We do not forgive.
We do not forget.
Expect us - always[2]

Ako želite skinuti sve ljepote što ih je Anonymous dao

na raspolaganje javnosti, to možete ovdje

Među dokumentima spominje se i Glenn

Greenwald, bez čije pomoći bi WikiLeaks "poklekli". Ti 

dokumenti su sada na stranicama WikiLeaksa. (Ne mogu ne primijetiti, Palantir je kamen pomoću kojeg je Saruman komunicirao s Crnom kulom, haha!)   
 



1] The Hacker Manifesto 

by The Mentor (written January 8, 1986)

Another one got caught today, it's all over the papers. "Teenager Arrested in Computer Crime Scandal", "Hacker Arrested after Bank Tampering"...

Damn kids. They're all alike.

But did you, in your three-piece psychology and 1950's technobrain, ever take a look behind the eyes of the hacker? Did you ever wonder what made him tick, what forces shaped him, what may have molded him?

I am a hacker, enter my world...

Mine is a world that begins with school... I'm smarter than most of the other kids, this crap they teach us bores me...

Damn underachiever. They're all alike.

I'm in junior high or high school. I've listened to teachers explain for the fifteenth time how to reduce a fraction. I understand it. "No, Ms. Smith, I didn't show my work. I did it in my head..."

Damn kid. Probably copied it. They're all alike.

I made a discovery today. I found a computer. Wait a second, this is cool. It does what I want it to. If it makes a mistake, it's because I screwed it up. Not because it doesn't like me... Or feels threatened by me.. Or thinks I'm a smart ass.. Or doesn't like teaching and shouldn't be here...

Damn kid. All he does is play games. They're all alike.

And then it happened... a door opened to a world... rushing through the phone line like heroin through an addict's veins, an electronic pulse is sent out, a refuge from the day-to-day incompetencies is sought... a board is found. "This is it... this is where I belong..." I know everyone here... even if I've never met them, never talked to them, may never hear from them again... I know you all...

Damn kid. Tying up the phone line again. They're all alike...

You bet your ass we're all alike... we've been spoon-fed baby food at school when we hungered for steak... the bits of meat that you did let slip through were pre-chewed and tasteless. We've been dominated by sadists, or ignored by the apathetic. The few that had something to teach found us willing pupils, but those few are like drops of water in the desert.

This is our world now... the world of the electron and the switch, the beauty of the baud. We make use of a service already existing without paying for what could be dirt-cheap if it wasn't run by profiteering gluttons, and you call us criminals. We explore... and you call us criminals. We seek after knowledge... and you call us criminals. We exist without skin color, without nationality, without religious bias... and you call us criminals. You build atomic bombs, you wage wars, you murder, cheat, and lie to us and try to make us believe it's for our own good, yet we're the criminals.

Yes, I am a criminal. My crime is that of curiosity. My crime is that of judging people by what they say and think, not what they look like. My crime is that of outsmarting you, something that you will never forgive me for.

I am a hacker, and this is my manifesto. You may stop this individual, but you can't stop us all... after all, we're all alike.

[2] Mi smo Anonymous.
Mi smo legija.
Mi ne opraštamo.
Mi ne zaboravljamo.
Očekujte nas – uvijek.
 

nedjelja, 6. veljače 2011.

Kefaya. Ma kefaya više!

Okej, što bi zbilja bilo da islam zadominira Europom? Da u Hrvatskoj, gdje ima 99% katoličkog stanovništva, za sto godina katoličanstvo postane manjinska religija?

Nemam pojma, zapravo. Ne vjerujem mantijašima nikakve vjere. Ne znam jesu li i islamski svećenici “mantijaši”, ta mi stvar nije dovoljno poznata da bih mogla suditi. Ali Kur’an je sveta knjiga, bez ikakve sumnje. I ne samo zato što tako kažu muslimani, nego zato što daje načela i ideje koje ljudi mogu slijediti da bi im bilo bolje. Po tome se ne razlikuje od Biblije. Kaže ti da si okej ako poštivaš moralne principe. Pa to je u redu, ne?

Sad, budući da ne slijedim Bibliju, ali je smatram “uglavnom neškodljivom”, bih li morala slijediti Kur’an? Bih li tada morala imati veliku maramu na glavi? Bi li me to postavilo na drukčije mjesto nego što me postavlja kršćanska kultura?

Nije mi svejedno, priznajem. Na YouTubeu ima snimka s Trga Tahrir u Kairu gdje jedna mlada cura, kakvih tamo ima na tisuće, u trapericama i plavoj majici ozbiljno u kameru objašnjava za što se ona bori: za slobodu, slobodu medija, demokraciju[1] i zemlju u kojoj se može nadati boljem sutra. Na engleskom. Mislim si, takav islam bih prihvatila sutra, ko ga šljivi. Glavnina mantijaša se ne bi zvali mantijaši nego nekako drukčije, ko ih fućka, to je sve ista gamad. Bitno je da oni svoje tamo drobe i da mene puste drobim svoje bez ometanja. 

I kome bi zbilja škodila promjena vjerskog ustroja u nekoj zemlji? Zbilja, kome? Samo onima koji religijski sustav shvaćaju ozbiljno. Tko to može shvaćati ozbiljno ako imalo misli svojom glavom? Nemojte me tjerati da vam sad pričam o križarskim ratovima, fanatizmu, spaljivanju vještica i knjiga. Guglajte malo sami. Učite engleski. Ako vi nešto ne znate, ne znači da to ne postoji.

Protesti na kairskom Trgu Tahrir ponekad se zovu Kefaya, što znači"Dosta".

Kršćanske crkve zauvijek su izgubile moć da nas natjeraju da ih silom shvaćamo ozbiljno. Možeš vjerovat popu, ali ne moraš. Nećeš biti izbačen iz društva, možda ćeš nekima morat objašnjavat da nisi ateist ako ne vjeruješ pedofilu u mercedesu, ali ni to nije nužno. Imaš pravo odmahnuti rukom i ići za svojim poslom. Ono što “svrbi” u islamu je: koliko je ta religija uistinu ograničavajuća? U Pakistanu su ubili jednu ženu koja je rekla nešto protiv Proroka. Jučer čitam u novinama da je curica od 9 godina umrla od posljedica bičevanja. To je zbilja užasno i jezivo, to liči na spaljivanje vještica, nasilno pokrštavanje i križarske ratove. Mi smo svoje luđake ukrotili i više nas ne mogu ubijati. Muslimani očito moraju ukrotiti svoje.

Problem s islamom je:
1. Što ga ne poznajemo dovoljno (kupi Kur’an! ne zajebavam se, to moraš imat doma, nije dosta samo ovaj na netu); čovjek se boji onoga što ne poznaje. Upoznati islam ne znači postati musliman, to znači obogatiti se duhovno, bolje razumjeti samoga sebe i svijet u kojem živiš. Kupi Kur’an. 

2. Što smo žrtve antimuslimanske propagande. E, to je već problematično. Ta propaganda nije od jučer. Već je u 18. stoljeću Edward Gibbon s jezom iznio ideju kako je Europa mogla biti muslimanska da je Karlo Martel izgubio bitku kod Poitiersa 732. godine: "Možda bi se sada u školama Oxforda poučavalo tumačenje Korana, a s propovjedaonica bi se možda obrezanom narodu izlagala svetost i istina Mahometove objave."

Islam je monoteistička religija, to znači da smatra samo sebe ispravnim, baš kao i kršćanstvo i judaizam. Kršćani su silom krstili, a tko nije pristao bio je ubijen. Muslimani ne nameću vjeru silom, ali nemuslimansko stanovništvo smatraju manje vrijednim. Židovi su izabrani narod, za razliku od svih ostalih. Kršćani misle da su muslimani “pogani”, a muslimani misle da su kršćani “na krivom putu”. Nije to pogreška ljudi, to je greška u samom sistemu. Ljudi sad moraju izaći iz sistema i vidjeti da je život čovjeka vredniji od svake ideologije. A to je u svojoj biti u skladu s temeljnim postavkama svake religije na svijetu, pa i ovih naših monoteista.

E, a ima i 9/11. Nakon napada na nebodere u New Yorku, Amerikom je zavladala opća antimuslimanska klima. Ameri su naučili mrziti ljude koji se zovu Muhamed. Ako hodaš okolo u turbanu, sva je prilika da se nećeš dobro provesti. Internetski forumi informativnih portala kipte mržnjom. Ameri su napali Irak 2003. jer im je Bush rekao da se tamo krije “oružje masovnog uništenja”. Nije se krilo. Ali sad je kasno. Mrzimo ih jer pucaju po nama. U svojoj zemlji, istina, ali pucaju. Imaju bombaše samoubojice o kojima se ne govori baš mnogo, ali se ipak zna naći i stidljivi podatak da američka vojska zna poubijati cijele obitelji, a jedini preživjeli onda sveže na sebe pet kila eksploziva i aktivira ga u londonskoj podzemnoj željeznici. Nama kažu da su to luđaci, a ne kažu nam da bi mogli biti očajnici. Jer ih je zapad natjerao da to budu.

Kužite, mi zapravo pričamo o islamu s nelagodom zato što ne znamo ništa o islamu, zato što smo tako naučili, ali i zato što u islamu zbilja još postoji inkvizicija. Mislim da bi muslimani prvo sami morali svoje religijske luđake staviti izvan zakona. One koji ubijaju djecu od 9 godina, koji pucaju u ljude zbog Muhamedovih karikatura i koji ne daju curicama da idu u školu. Moja vjera mora biti stvar mojeg izbora. Pa ni u Bosni cure ne nose burku, ne vlada poligamija i cure hodaju na faks, nije sve baš onako kako nam neki žele predstaviti.

Koje je vjere Jasmila Žbanić? I ja sam te vjere.

[1] Demokracija je pojam koji se jako zloupotebljava danas. To više nije “vladavina naroda”, nego vladavina informacije. Mediji vladaju državama, a ako imaš kontrolu nad medijima, ti vladaš. Onaj koji može platiti reklamu za svoju predizbornu kampanju u udarnom terminu postat će predsjednik. To je, dakle, vladavina bogatih. Ne valja se zavaravati.
Ako pogledamo države koje su "prave demokracije", vidjet ćemo da se njihovi političari mjesecima natežu oko najbanalnijih stvari po parlamentima, pred očima javnosti, da bi došli do nekog konsenzusa. Ako te političare kontrolira efikasan zakonski sustav i neustrašiva sloboda govora, e onda imamo demokraciju. Jbt, pa to uopće nije sjajno. Ali je najbolje čemu možemo težiti.