Kako su mi Anonymous uljepšali dan

Sloboda govora- neprocjenjivo. Za sve ostalo, tu je MasterCard.

Negdje u prosincu prošle godine počela me zanimati ekipa koja sebe zove Anonymous. 

Zabavna je to i totalno rasuta grupa ljudi za koje neupućeni misle da imaju manje od dvadeset godina, a stekli su svjetsku slavu napadajući velike bankovne servise PayPal, MasterCard, Visa i sve ostale koji su odbili transferirati donacije WikiLeaksima.

Među članovima Anonymousa zna biti ovakvih neznalica kao što sam ja. Ali ima tu i pravih hackera[1]. Ovo u fusnoti je “Hakerski manifest”, na engleskom. Lijep je tekst i, ne, ne mislim to prevoditi.

U redu je, mi smo s interneta!

Kad je onaj šašavi Assange pred par mjeseci najavio da ima jedno pet gigabajta podataka s hard diska nekog direktora američke banke u kojima se vide razna financijska zlodjela, Bank of America i FBI su angažirali firmu HBGary koja se bavi sigurnošću na internetu kako bi im ta firma otkrila tko su članovi Anonymousa.

I tu postaje zabavno: Anonymous su hakirali tu firmu! Ušli su im u kompjutore, skinuli oko 50 tisuća e-mailova i sada se sve to nalazi na stranici Pirate Bay uz pismo i upute kako si to prosječan korisnik Windowsa može skinuti i pročitati doma.

Evo cijelog pisma:

Pozdrav, HBGary (kompanijo za računalnu “sigurnost”),

Zabavljaju nas vaše nedavne tvrdnje da ćete se “infiltrirati” u Anonymous, kao i vaši pokušaji da iskoristite Anonymous kao sredstvo privlačenja pažnje na sebe. Kako vam se sviđa ovakva pažnja?

Sami ste ovo tražili. Pokušali ste ugristi ruku Anonymousa, a sada vas je ta ruka pljusnula u lice. Očekivali ste protunapad u vidu verbalne dreke (kao što ste to elokventno izrazili u jednom svojem privatnom e-mailu) ali snašao vas je pravi bijes Anonymousa. Dali smo vam negativnu ocjenu.

Samo zato što nosite naziv i općenito izgledate kao kompanija za “sigurnost”, izgleda da vam nije jasno da Anonymousu niste ni do koljena. Imate malo ili nimalo znanja o sigurnosti. Vaš posao se razvija na tome što astronomski naplaćujute jednostavne stvari kao NMAP pa ne zaslužujete ni pohvalu ni priznanje kao stručnjaci za sigurnost. I onda ste krenuli na Anonymous da steknete slavu i pozornost? Vi ste bijedna šaka ulizica koja se prodaje u medijima i zgrće novac namotavajući nekkav posao za svoju jednako tako bijednu kompaniju.  

Dat ćemo vam lekciju koju nikad nećete zaboraviti: ne valja se igrati s Anonymousom. Naročito se ne valja igrati s Anonymousom kad želite uskočiti u trend traženja pažnje javnosti, što je u sljedećem e-mailu priznao Aaron Barr:

”Ali nije riječ o njima... treba postići da naša publika dobije pravi dojam o našim sposobnostima i o stručnosti našeg istraživanja. Anonymous će činiti što god mogu da to diskreditiraju. A imaju mikrofon, da tako kažem jer oni su na Al Jazeeri, ABC-u, CNN-u itd. Nastavit ću tu raspravu jer smatram da je to dobar posao, ali ću davati pametne odgovore.”

Jasno je da niste vidjeli nešto što je ovdje vrlo očito: mi smo svatko i mi nismo nitko. Ako zamahnete mačem zlobe na unutrašnje organe Anonymousa, mi ćemo taj mač jednostavno progutati. Ne možete nas slomiti, ne možete nam naškoditi, premda se vidi da ste pokušali...

Mislite da ste skupili puna imena i adrese “viših kadrova” Anonymousa? Niste. Mislite da Anonymous ima osnivača i razne suosnivače? Pogreška. Mislite da informacije koje imate možete prodati FBI-u? Pogreška. A zašto je ovo pogreška? Vidjeli smo vaše interne dokumente, sve, i znate što smo učinili? Smijali smo se. Većina informacija koje ste “izvukli” javno su dostupne na našim IRC mrežama. Osobne pojedinosti “članova” Anonymousa o kojima vi mislite da ste došli do njih su, jednostavno rečeno, besmislica.   

A zašto ne možete prodati te podatke FBI-u kao što ste namjeravali? Zato što ćemo im ih mi dati besplatno. Vaša veličanstvena muljaža bit će čudo po kojem će svi moći njuškati, kao i vaši privatni e-mailovi (više od 44 000 divota danih na uživanje javnosti). Sad, kao što vjerojatno znate, Anonymous ovakve stvari shvaća prilično ozbiljno i obično smo u stanju dugo i bez povoda razlagati razmišljanja koja stoje iza naših operacija, no vama ćemo dati jednostavno objašnjenje jer djelujete kao primitivni ljudi:  
 

Slijepo ste napali košnicu Anonymousa, košnicu iz koje ste htjeli ukrasti med. Jeste li mislili da ga pčele neće braniti? Pa evo nas. Razljutili ste košnicu i sad trpite  ubode.

Izgleda da stručnjaci za sigurnost nisu stručno osigurani.

Na kraju, naravno, slijedi potpis:

We are Anonymous.

We are legion.

We do not forgive.

We do not forget.

Expect us - always[2]

Ako želite skinuti sve ljepote što ih je Anonymous dao

na raspolaganje javnosti, to možete ovdje. 

Među dokumentima spominje se i Glenn

Greenwald, bez čije pomoći bi WikiLeaks "poklekli". Ti 

dokumenti su sada na stranicama WikiLeaksa. (Ne mogu ne primijetiti, Palantir je kamen pomoću kojeg je Saruman komunicirao s Crnom kulom, haha!)   
 

---

---

1] The Hacker Manifesto 

by The Mentor (written January 8, 1986)

Another one got caught today, it's all over the papers. "Teenager Arrested in Computer Crime Scandal", "Hacker Arrested after Bank Tampering"...

Damn kids. They're all alike.

But did you, in your three-piece psychology and 1950's technobrain, ever take a look behind the eyes of the hacker? Did you ever wonder what made him tick, what forces shaped him, what may have molded him?

I am a hacker, enter my world...

Mine is a world that begins with school... I'm smarter than most of the other kids, this crap they teach us bores me...

Damn underachiever. They're all alike.

I'm in junior high or high school. I've listened to teachers explain for the fifteenth time how to reduce a fraction. I understand it. "No, Ms. Smith, I didn't show my work. I did it in my head..."

Damn kid. Probably copied it. They're all alike.

I made a discovery today. I found a computer. Wait a second, this is cool. It does what I want it to. If it makes a mistake, it's because I screwed it up. Not because it doesn't like me... Or feels threatened by me.. Or thinks I'm a smart ass.. Or doesn't like teaching and shouldn't be here...

Damn kid. All he does is play games. They're all alike.

And then it happened... a door opened to a world... rushing through the phone line like heroin through an addict's veins, an electronic pulse is sent out, a refuge from the day-to-day incompetencies is sought... a board is found. "This is it... this is where I belong..." I know everyone here... even if I've never met them, never talked to them, may never hear from them again... I know you all...

Damn kid. Tying up the phone line again. They're all alike...

You bet your ass we're all alike... we've been spoon-fed baby food at school when we hungered for steak... the bits of meat that you did let slip through were pre-chewed and tasteless. We've been dominated by sadists, or ignored by the apathetic. The few that had something to teach found us willing pupils, but those few are like drops of water in the desert.

This is our world now... the world of the electron and the switch, the beauty of the baud. We make use of a service already existing without paying for what could be dirt-cheap if it wasn't run by profiteering gluttons, and you call us criminals. We explore... and you call us criminals. We seek after knowledge... and you call us criminals. We exist without skin color, without nationality, without religious bias... and you call us criminals. You build atomic bombs, you wage wars, you murder, cheat, and lie to us and try to make us believe it's for our own good, yet we're the criminals.

Yes, I am a criminal. My crime is that of curiosity. My crime is that of judging people by what they say and think, not what they look like. My crime is that of outsmarting you, something that you will never forgive me for.

I am a hacker, and this is my manifesto. You may stop this individual, but you can't stop us all... after all, we're all alike.

[2] Mi smo Anonymous.

Mi smo legija.

Mi ne opraštamo.

Mi ne zaboravljamo.

Očekujte nas – uvijek.