petak, 11. ožujka 2011.

Osobni zapis. Jebemu, nisam ja novinar!

(video na dnu)
Meni baš ide na živce ta hrvatska neinformiranost.

Mislim, razumijem da ljudi ne znaju engleski i da nemaju vremena jer neki ipak imaju posao... Ali bi onda nekakvi vražji mediji trebali držati pučanstvo u informiranom stanju. (Sad ću se suzdržati da išta ovdje meljem protiv tzv. “vijesti iz svijeta” na televizijama i na portalima... uh! i idem napisat opet nešto o grupi Anonymous.)

Dakle. Anonymous NIJE grupa hackera. Hackeri su previše malobrojni da DDoSiraju MasterCard i da on padne na skoro tjedan dana. Tu je sudjelovalo 3000 kompjutora sa svih kontinenata. To čak nije ni grupa. Ni organizacija. Anon može biti svatko i uvijek. Ili samo na pola sata. Kako god poželi. Nema članstva, nema vodstva, nema glasnogovornika. Operacija uspijeva ako na građanski neposluh digne dovoljan broj revoltiranih. I to je sve.

U početku su se okupljali na portalu 4chan, kasnije ih je objedinila borba protiv scijentološke crkve (jer ta crkva zbilja uništava ljudske živote, i ne samo metaforički, a kod nas je manje poznata jer uglavnom djeluje u Americi), a svjetsku “slavu” su postigli kad su pokrenuli globalni protest za slobodu govora, za slobodu interneta, za slobodan protok informacija.

Neki kažu da informacije ne bi smjele slobodno teći. Pa to je istina kad se radi o pedofiliji, raspačavanju droga i dogovaranju zločina.

To kaže i sistem kad provodi cenzuru.

Ali sistem ne provodi cenzuru da zaštiti nas. Sistem provodi cenzuru da zaštiti sebe. Sistem je rekao da WikiLeaks ugrožavaju “nacionalnu sigurnost” i osudio Bradleya Manninga na samicu, na mučenje na neodređeno vrijeme, bez ikakve optužnice, a Juliana Assangea goni zbog seksa s poderanim kondomom, također bez optužnice. 

Sistem nije tražio ostavku Hillary Clinton zbog kršenja Bečke konvencije dok je State Department špijunirao diplomate UN-a, niti Obaminu zbog izdaje savezničkih tajni Rusima. Ne. Sistem se obrušio na klinca od 23 godine. Zato što je gledao ratni zločin i nije imao želuca sudjelovati u mučenju i ubijanju civila i male djece. Pa je poslao stvar na internet. 

Mladi Bradley krši zakon. I ti kršiš zakon dok "puniš lasere", pa te neznalice zovu "blackhat hackerom". A šta da radiš kad bijeli šeširi ne rade svoj posao?! Ajde mi reci.

Nikome nije jasno što je zapravo ta “nacionalna sigurnost” koju ugrožavaju WikiLeaks; to je floskula kojom nas sistem drži u ropstvu. Još jedna takva floskula bila su “oružja masovnog uništenja” za koja se sad zna da su izmišljena kako bi Ameri napali Irak, a zbog koje su ginule stotine tisuća ljudi. Pisalo je u Večernjem listu. Čovjek je to izmislio kako bi se Irak riješio Saddama, a Ameri su jedva dočekali izliku da krenu u borbu za naftu.

Vidite, sistem o kojem tu govorim tako je velik da su naši tajkunčići tek neznatan pipak globalne hobotnice, a cijela naša Hrvatskica beznačajna kockica planetarnog mozaika. Sistem želi da tako i ostane, pa FBI po Americi lovi klince koji se logiraju na IRC da preplaše ostale, a kod nas političari toliko poslušno plešu da ti se zbilja bljuje. Ali zbilja. Assange je dovoljno lud da se cijeli život bavi proučavanjem te velike hobotnice koja crpi, gnječi, usisava čovječanstvo.

I kako da se boriš protiv toga?

Gledaš svojim očima ratni zločin na YouTubeu. Suze ti idu, gledaš kako ubijaju malu djecu i grči ti se želudac. Pretrneš dok golorukog čovjeka ubijaju na cesti rafalom, kao psa. I misliš, daj, ajde, sad će to prestat, dat će zločince na sud.

Ali ne. Oni zatvaraju onoga koji ti je dao da to vidiš. I vele ti da on ugrožava Nacionalnu Sigurnost.

Reci mi sad: razumiješ li što je Anonymous?

p.s. Veliš blackhat. Nekad su to bili internetski lopovi. Ali guglaj PATRIOT Act i NSA da vidiš što rade "whitehats". Pa mi reci koji su gori. Guglaj Raymond Davis i Blackwater da vidiš kojem sistemu služe. Uloge su se okrenule, moj prijatelju.