Knjižničarka u mojoj knjižnici ne zna kako se piše WikiLeaks

- Da, gospođo, ona knjiga koja je prevedena sad pred par tjedana, mislim s njemačkog.
- Morate mi dati točan naslov! Ništa ja tu ne mogu bez naslova, autora...
- Pa upišite “wikileaks”, nešto će vam izbaciti.
Vidim preko njezinog ramena da upisuje “vee-”, ispravljam je.
Jesam li sigurna da se to ne piše s dva e?
Jesam, sigurna sam.
Ne, zbilja nema. Još je rano.

Ovdje na kraju svijeta, u našoj maloj zabiti, u zaboravljenoj zaostaloj zemljici bogu iza tregera gdje se stanovnici dijele na "Hrvate" i na "one koji mrze sve što je hrvatsko" priča o WikiLeaksima nikada nije ni zaživjela.

Nije ni čudo što nas ostali gledaju s čuđenjem i prezirom, kao životinje u terariju, kako jedni drugima krvoločno odgrizamo glave.

Evo Bajaga, balkanske nemani, znam da vam paše:


Ovo je ovde Balkan
mirisni cvet
totalno nerazumljiv
za ceo svet

I svako može biti
dušman i brat
svakih pedeset leta
izbije rat