U 21. stoljeću mi smo povezaniji nego ikad i to s cijelim svijetom. Zahvaljujući internetu, sve što se dogodi bilo gdje pod kapom nebeskom, smjesta obiđe planetu. Ali neke se stvari ne mijenjaju i ne mijenjaju, da ga kruniš.
Izjava predsjednika Republike Hrvatske o tome kako WikiLeaks ugrožavaju nacionalnu sigurnost doslovan je prijevod izjave Hillary Clinton, a iz usta predsjednika za kojeg sam glasala pred godinu dana to meni zvuči kao direktna izdaja istih onih principa zbog kojih sam išla na biralište, jer nisam izglasavala svojega predsjednika nego tuđu marionetu. Sama državna tajnica Sjedinjenih Država, gđa Clinton, žali se da se zbog objavljenih diplomatskih depeša sad mora ispričavati po cijelom svijetu i boji se da će tako biti do kraja njezina života, a ne samo do kraja mandata. Ne znam kako to doživljavaju Amerikanci, ali meni dođe da je smijenim. Mislim, koga briga za njezine osjećaje? Zašto ne krene više istraga o tim zločinima Amera o kojima sad zna cijeli svijet? Po svijetu ubijaju ljude, siju strah gdje god dođu, odakle njoj obraz da se još žali kako joj je teško?
Amerika je strašno osramoćena, u to nema nikakve sumnje.
Ali to se nas ne tiče.
Ne, stvarno, to se nas zbilja ne tiče. Mi imamo drugih problema, pri tome ne mislim samo na ekonomske i unutrašnjopolitičke. Naš problem koji mi već danima upada u oči jest “sindrom kmetova”. Sluganski sindrom, duboko u svijesti svih nas koji živimo na brdovitom Balkanu. Nas su učili i još nas uče da smo sluge i da moramo plesati kako nam drugi sviraju. Oslobodili smo se “jugoslavenskog terora”, ali ako nam Ameri kažu da pojedemo govno, pojest ćemo ga s osmijehom, “Thank you, Mr President!” O, mi znamo engleski, kako ga ne bismo znali! Kad nam dođu američke vojne baze morat ćemo im znati na njihovom jeziku reći što god nas izvole pitati. I kad nam neka sirova dehumanizirana američka vojničina, izmiljela iz kakve baltimorske bande, kaže da dobro vladamo njegovim jezikom, bit će nam drago, pocrvenjet ćemo kao klinka na rock koncertu kad je pogleda pjevač.
Dakle, to je svrha medijskih napisa koji kažu da se zbog novčanih teškoća gase WikiLeaks, o tome kako je osnivač te organizacije ovakav ili onakav, o tome kako ti dečki “prijete nacionalnoj sigurnosti”. Uvlačenje Amerima. Ako Hillary kaže, mi se moramo složiti, i izvijestiti o tome šturo i kratko i površno: ne talasaj. To je "prolazan skandalčić", ajmo se mi bavit Sanaderom i Mamićem, Ameri su velike face i mi se nećemo petljati. Samo ćemo podviti repiće i činiti što nam se kaže. A ako se vjetar bude mijenjao, već ćemo se znati okrenuti, zar ne.
Zahvaljujući internetu ipak možemo saznati da nijedna država nije zapravo mnogo drukčija od naše. U takozvanim razvijenim državama imaju bolje zakone, zakonsku zaštitu građana, ali ne smiju hodati slobodno po cesti jer imaju mnogo više kriminala od nas i kvaliteta života im je lošija. Ameri hoće silom uvesti genetski modificiranu hranu u Afriku, Europa se pobunila pa su je ovi htjeli pritisnuti (pitaj boga što su sve nama uvezli, naši pijuni bi prodali rođenu mater da ih Ameri potapšu po glavi!). Nijemci i Amerikanci razvijaju sustav satelitske kontrole za koji tvrde da će služiti za ekološke namjene, dok Francuzi šize jer im ne vjeruju, optužujući ih za špijunažu. I onda ta ekipa Hrvatima drži predavanja o demokraciji? Pa američki ustav dopušta nošenje pištolja ljudima koji boluju od paranoične shizofrenije i koji nisu liječeni!
Sve u svemu, nismo bitno drukčiji od drugih, sve je to jedna te ista mutna juha. U kojoj ravnopravno plivamo s drugima, kako znamo i umijemo. Ovisi kako se čovjek postavi. Ako gledamo sami sebe kao male, nevažne i sluge, zašto bi nas drugi gledali drugačije? Ne želim reći da smo mi dobra država, jer nismo. Ali ajmo se više otarasit tog osjećaja manje vrijednosti. Mi smo imali tolike ratove pa nas ni vrag ne iskorijeni, navikli smo; ali što će biti kad padne Amerika? Jer to već mnogi slute. Oni misle da imaju ustavno pravo na pet spavaćih soba i tri kupaonice, da je samo njihov način života dobar, ne znaju da izvan njihovih granica uopće išta postoji! Molim vas. Njima će bit stoput gore, nisu navikli ko mi. Samo da nas pritom ne povuku za sobom.
Ajmo stati na svoje noge i prestati se svjesno ugibati pred svjetskim nasilnicima, imajmo malo kičme za boga miloga, nemojmo im se ulizivati ovako javno! Ljudi su uvijek ljudi, takozvani razvijeni Zapad bi imao što naučiti od nas, od našeg načina života, sve ovako siromašnog kakav već jest. Naša država je nevažna, vode je polupismeni nesposobni poltroni, ali mi smo nevažni samo ako se sami stavimo u takav položaj. Ameri i ne znaju da postojimo. Ako nas vode sluge, mi ne moramo biti sluge. Imamo taj vražji internet i sad nam više nitko ne mora pričati što su rekli Good Guys - ima na YouTubeu. Lažu nam i mi im ne vjerujemo, ali se mirimo. Kad im već ne možemo ništa, ajmo im barem reći da smo ih prozreli.
Amerikanci očito moraju maknuti svoju ekipu koja im priječi da saznaju pravo stanje stvari i ja im želim sreću. Pitanje je žele li oni uopće znati pravo stanje stvari? Can you handle the truth? Njima je svakako najteže, cijeli svijet ih sada mrzi, ali i mi imamo onu babu koja traži Obamin autogram i sofisticiranog predsjednika koji se služi internetom i zna engleski, valjda da bolje razumije naredbe.
Čovječe.
Pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.
[1] Collateral Murder: “Kolateralno ubojstvo”; grupa američkih vojnika iz helikoptera ugleda desetak ljudi koji hodaju po cesti i poubijaju njih, još nekoliko ljudi koji im priskoče u pomoć kombijem i pritom rane dvoje djece. Ispostavilo se da je do tog ubijanja došlo slučajno, jer su vojnici u helikopteru mislili da ljudi nose oružje. Nosili su kamere. Radilo se o dvojici Reutersovih novinara i njihovim prijateljima. Reuters je tražio dokumente o smrti tih ljudi, ali im ih nisu dali godinama, sve dok snimka nije osvanula u WikiLeaksima)
[2] Rečeno na novinskoj konferenciji održanoj 11. siječnja u Frontline Clubu u Londonu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Psovanje i trollanje strogo zabranjeno. Mišljenja su u redu, pogotovo ako ste se prethodno informirali.