ponedjeljak, 15. kolovoza 2011.

Jučer se dogodilo dosta toga zgodnoga

Naime, u tijeku je kamp koji organizira Chaos Computer Club, utjecajna hakerska organizacija u Njemačkoj. Na tom kampu su mnogi hakeri, ali i ljudi koji se zalažu za slobodu govora, slobodan protok informacija i internetsku sigurnost. Među ostalima, tamo je i Daniel Domscheit-Berg, nekoć pripadnik ekipe WikiLeaksa, koji se 2010. sukobio s Julianom Assangeom i postao mu ogorčeni protivnik. 


Domscheit-Berg je samo jedan od ljudi koji su došli s Assangeom u sukob. Kao što znamo, Assange nema baš sreće u međuljudskim odnosima, nalazi se u kućnom pritvoru i bori se protiv izručenja u Švedsku / Ameriku. Za one koji žive u špilji i misle da Twitter služi samo za zajebanciju, možda je zgodno reći i da je DDB napisao knjigu "Inside WikiLeaks" u kojoj je napao Assangea opisujući ga kao arogantnog, dominantnog, sebičnog gada koji vam pojede svu čokoladu, maltretira vašeg mačka [ovo je ozbiljna optužba i treba je dodatno ispitati] i pošalje vas u  neku stvar kad posumnja da mu ugrožavate životni projekt.


Osim njega, Assange je istjerao još neke ljude i oni su onda zamislili platformu OpenLeaks koja je na internetu već mjesecima, ali nikako da proradi. Ekipa OpenLeaksa je navodno oduzela Assangeu softver koji je osiguravao anonimnost zviždača i nekoliko tisuća povjerljivih dokumenata, a to su učinili jer se "Assangeu ne može vjerovati". DDB je rekao da je Assange neodgovoran i da njemu ne bi trebalo dati ljudske živote u ruke. Taj komad softvera je važan jer bez njega ni WikiLeaks ne funkcionira (sada, na primjer) pa se Chaos Computer Club ponudio da posreduje između DDB-a i Assangea. DDB nije pristao.


Uglavnom, na Chaos Communication Campu nova platforma se trebala testirati tako što su svi prisutni hakeri pozvani da je probaju srušiti i tako pokažu njezinu sigurnost. Međutim, nije sve išlo po planu. Naime, DDB nije dao u javnost program koji bi štitio zviždače, pokazalo se da je nova platforma vrlo nesigurna čak i po pitanjima zakonskih prijetnji, tako da je na kraju član predsjedništva Chaos Computer Cluba, Andy Mueller-Maguhn, zaključio da OpenLeaks dovodi CCC na loš glas i da oni s tim ne žele imati ništa. Tražio je glasanje i Daniel Domscheit-Berg je jednoglasno izbačen iz članstva u njihovom klubu, što je drugi slučaj u njegovoj tridesetogodišnjoj povijesti. Mueller-Maguhn je rekao da je ta platforma što se njega tiče tek oblak koji obećaje sigurnost, ali ne sadrži ništa konkretno. Zato ne želi da za nju garantira Chaos Computer Club te da je sramotno što ga je DDB htio iskoristiti.


Sad se pro-vikiliška tvitosfera veseli ovome jer DDB nije imao nikakve milosti prema Assangeu. Saznali smo da Assange uvijek nosi dvoje hlače, da je ženskar, da je prljav, da ne zna plesati, da skače po sobi ko lud itd., sve zahvaljujući DDB-u. Assange je o njemu rekao samo: "Ja sam šef koji mu je dao otkaz". 


Ovaj citat se također pripisuje Assangeu: 
"Zajebao si na toliko načina i sad hoćeš da ih ja nabrojim; ali čemu kad ih ti sam nisi u stanju vidjeti?" 

petak, 5. kolovoza 2011.

Ok, mislim da je vrijeme za novi post.

Valjda nema nikoga na netu tko do sada nije vidio:


Maska Guy Fawkes, simbol Anonymousa
We are Anonymous
We are Legion
We do not Forgive
We do not Forget
Expect us!


Ljudi obično misle da to piše neka hrpa kriminalaca ili klinaca koji imaju previše slobodnog vremena pa se malo iživljavaju. Ili "hakeri". Hakeri su zločesti, lopovi, bolje s njima ne imat posla! A ipak, ako pročitate "Hakerski manifest", mogli biste se iznenaditi. Jako.


YouTube je pun video uradaka s dramatičnom mjuzom i kompjutorski generiranim glasom koji veli nešto kao "Hello, world. We are Anonymous." Ja sam umrla od straha kad sam vidjela prvi takav video. Mjuza je zvučala kao da priziva kraj svijeta, a glas nisam kužila jer je bio umjetan. Kad sam skupila hrabrosti opet sam otvorila video i ugasila ton. Moglo se čitati, a ono što sam pročitala nije uopće bilo strašno. Naprotiv!
Složila sam se sa svakim slovcetom.


Bio je prosinac 2010. Svijet je punom snagom potresala takozvana "afera WikiLeaks" u kojoj je na vidjelo izašlo ono što svi već znamo: da Ameri jebu cijeli svijet i pritom si daju za pravo svima držat predavanja. Zaglupljuju svoj vlastiti narod i nemilice izrabljuju sve ostale. Kunu se Bogom kojem je ime Profit. Njihova vlada prikriva zločine prema kojima je Domovinski rat dječja igra i nitko im ne može ništa.


Sve dok nije došao taj sajt. Kao što smo i očekivali, umjesto da se ispitaju slučajevi suradnje vlasti s preprodavačima droge u Južnoj Americi, ratni zločini u Iraku i Afganistanu, korporacije koje ucjenjuju vlade sišući krv ljudima u Africi, naoružavanje arapskih diktatora u zamjenu za njihovu naftu, špijuniranje diplomata Ujedinjenih naroda, interes javnosti je skrenut na sadržaj gaća Juliana Assangea.  
A onda se on odlučio prijaviti na policiju u Londonu. Pratila sam to iz minute u minutu. Kad je uhićen, nisam mogla vjerovati svojim očima. WikiLeaks su i nama mogli reći što se zbivalo u našoj prošlosti, korisnije upotrebe interneta nema, a oni ih progone!


Očito nisam samo ja bila nezadovoljna. Kad su PayPal, Visa i MasterCard prekinuli suradnju s WikiLeaksima i tako im odsjekli sve financije, sami su se postavili u položaj prve mete napada DDoS-iranjem. Začudo, ta vrsta napada na snažne sajtove funkcionira samo ako mnogo kompjutora  "napada" istovremeno. Pročitala sam negdje da je po MasterCardu tuklo sedam tisuća kompjutora iz cijelog svijeta.


Tako je rođen pokret Anonymous kakav danas poznajemo.


(Nastavit će se.)

četvrtak, 21. srpnja 2011.

Knjižničarka u mojoj knjižnici ne zna kako se piše WikiLeaks

- Da, gospođo, ona knjiga koja je prevedena sad pred par tjedana, mislim s njemačkog.
- Morate mi dati točan naslov! Ništa ja tu ne mogu bez naslova, autora...
- Pa upišite “wikileaks”, nešto će vam izbaciti.
Vidim preko njezinog ramena da upisuje “vee-”, ispravljam je.
Jesam li sigurna da se to ne piše s dva e?
Jesam, sigurna sam.
Ne, zbilja nema. Još je rano.

Ovdje na kraju svijeta, u našoj maloj zabiti, u zaboravljenoj zaostaloj zemljici bogu iza tregera gdje se stanovnici dijele na "Hrvate" i na "one koji mrze sve što je hrvatsko" priča o WikiLeaksima nikada nije ni zaživjela.


Nije ni čudo što nas ostali gledaju s čuđenjem i prezirom, kao životinje u terariju, kako jedni drugima krvoločno odgrizamo glave.


Evo Bajaga, balkanske nemani, znam da vam paše:



Ovo je ovde Balkan

mirisni cvet
totalno nerazumljiv
za ceo svet

I svako može biti

dušman i brat
svakih pedeset leta
izbije rat

petak, 11. ožujka 2011.

Osobni zapis. Jebemu, nisam ja novinar!

(video na dnu)
Meni baš ide na živce ta hrvatska neinformiranost.

Mislim, razumijem da ljudi ne znaju engleski i da nemaju vremena jer neki ipak imaju posao... Ali bi onda nekakvi vražji mediji trebali držati pučanstvo u informiranom stanju. (Sad ću se suzdržati da išta ovdje meljem protiv tzv. “vijesti iz svijeta” na televizijama i na portalima... uh! i idem napisat opet nešto o grupi Anonymous.)

Dakle. Anonymous NIJE grupa hackera. Hackeri su previše malobrojni da DDoSiraju MasterCard i da on padne na skoro tjedan dana. Tu je sudjelovalo 3000 kompjutora sa svih kontinenata. To čak nije ni grupa. Ni organizacija. Anon može biti svatko i uvijek. Ili samo na pola sata. Kako god poželi. Nema članstva, nema vodstva, nema glasnogovornika. Operacija uspijeva ako na građanski neposluh digne dovoljan broj revoltiranih. I to je sve.

U početku su se okupljali na portalu 4chan, kasnije ih je objedinila borba protiv scijentološke crkve (jer ta crkva zbilja uništava ljudske živote, i ne samo metaforički, a kod nas je manje poznata jer uglavnom djeluje u Americi), a svjetsku “slavu” su postigli kad su pokrenuli globalni protest za slobodu govora, za slobodu interneta, za slobodan protok informacija.

Neki kažu da informacije ne bi smjele slobodno teći. Pa to je istina kad se radi o pedofiliji, raspačavanju droga i dogovaranju zločina.

To kaže i sistem kad provodi cenzuru.

Ali sistem ne provodi cenzuru da zaštiti nas. Sistem provodi cenzuru da zaštiti sebe. Sistem je rekao da WikiLeaks ugrožavaju “nacionalnu sigurnost” i osudio Bradleya Manninga na samicu, na mučenje na neodređeno vrijeme, bez ikakve optužnice, a Juliana Assangea goni zbog seksa s poderanim kondomom, također bez optužnice. 

Sistem nije tražio ostavku Hillary Clinton zbog kršenja Bečke konvencije dok je State Department špijunirao diplomate UN-a, niti Obaminu zbog izdaje savezničkih tajni Rusima. Ne. Sistem se obrušio na klinca od 23 godine. Zato što je gledao ratni zločin i nije imao želuca sudjelovati u mučenju i ubijanju civila i male djece. Pa je poslao stvar na internet. 

Mladi Bradley krši zakon. I ti kršiš zakon dok "puniš lasere", pa te neznalice zovu "blackhat hackerom". A šta da radiš kad bijeli šeširi ne rade svoj posao?! Ajde mi reci.

Nikome nije jasno što je zapravo ta “nacionalna sigurnost” koju ugrožavaju WikiLeaks; to je floskula kojom nas sistem drži u ropstvu. Još jedna takva floskula bila su “oružja masovnog uništenja” za koja se sad zna da su izmišljena kako bi Ameri napali Irak, a zbog koje su ginule stotine tisuća ljudi. Pisalo je u Večernjem listu. Čovjek je to izmislio kako bi se Irak riješio Saddama, a Ameri su jedva dočekali izliku da krenu u borbu za naftu.

Vidite, sistem o kojem tu govorim tako je velik da su naši tajkunčići tek neznatan pipak globalne hobotnice, a cijela naša Hrvatskica beznačajna kockica planetarnog mozaika. Sistem želi da tako i ostane, pa FBI po Americi lovi klince koji se logiraju na IRC da preplaše ostale, a kod nas političari toliko poslušno plešu da ti se zbilja bljuje. Ali zbilja. Assange je dovoljno lud da se cijeli život bavi proučavanjem te velike hobotnice koja crpi, gnječi, usisava čovječanstvo.

I kako da se boriš protiv toga?

Gledaš svojim očima ratni zločin na YouTubeu. Suze ti idu, gledaš kako ubijaju malu djecu i grči ti se želudac. Pretrneš dok golorukog čovjeka ubijaju na cesti rafalom, kao psa. I misliš, daj, ajde, sad će to prestat, dat će zločince na sud.

Ali ne. Oni zatvaraju onoga koji ti je dao da to vidiš. I vele ti da on ugrožava Nacionalnu Sigurnost.

Reci mi sad: razumiješ li što je Anonymous?

p.s. Veliš blackhat. Nekad su to bili internetski lopovi. Ali guglaj PATRIOT Act i NSA da vidiš što rade "whitehats". Pa mi reci koji su gori. Guglaj Raymond Davis i Blackwater da vidiš kojem sistemu služe. Uloge su se okrenule, moj prijatelju. 

ponedjeljak, 28. veljače 2011.

Subota na Krvavom mostu: analiza iz fotelje

Nakon "subote na Krvavom mostu" sva sila analiza, interpretacija, stavova i mišljenja. Ne da mi se puno čeprkati po tome... 
...skoro sam sad napisala nešto opasno.

Ti pizdeki analitičari ne zaslužuju riječi. Svi su pametni iz svojih fotelja post festum. Jebemti hrvatske intelektualce, to bi trebalo zabraniti. Jedan govori o "Hrvatima" koji se bune; što "oni" imaju i nemaju, gleda te "Hrvate" s udaljenosti, kao na predmetnom stakalcu i precizno iznosi analizu. Kao da su to neki elementi s kojima on ima tek daljnje veze. Što će nam takvi intelektualci. Pa oni su odgojeni da nemaju veze sa stvarnošću.

Ako ti nisi jedan od tih ljudi, ako nisi blizak nama koji nemamo ni posao ni plaću i ako imaš obraza o toj djeci bez budućnosti govoriti iz akademske udaljenosti svoje fotelje, bolje da si šutio. Ovako samo pokazuješ koliko si, čovječe, plitak, šupalj, ispran; možda su te platili hadezeovci? Ili misliš da te čitaju glupe ovce kojima ćeš ti dati "piece of your mind"? Ma odjebi. 

Opasno je vjerovati nekome. Opasno je podržavati nešto što se još nije etabliralo, izlizalo i što će neki sutrašnji establišment proglasiti "zabludom", "rušilačkim djelovanjem" i slično. Nove stvari je najsigurnije gledati sa sumnjom, sve dok ih ne potvrdi velika većina drugih foteljaša ili Europska Unija ili Hillary Clinton ili NATO. Tako se ne izlažeš, a opet se činiš vjerodostojnim. Sumnja se ovdje nosi, to je Hrvatska. Ideali su ovdje odavno izumrli. 

Uza sve ovo, kad Pernar kaže da je on jedina opozicija u ovoj zemlji, boga mi mojega, to je čista istina, bez obzira slažete li se s tim malim ili ne. 

I znate šta? Sram vas bilo. Taj dečko je do sada rekao puuuno manje gluposti nego Šeks, Hebrang & co., a Šeksa nikad niste ovako složno napadali. Mali tek osniva stranku, a već ste ga našli da nema program. PA ŠTO NISTE DOŠLI S PRIJEDLOZIMA PROGRAMA? Imate internet, recite!; Pernar nastoji srušiti vladu, pomozite i recite vi onda što dalje! A ne čekat ko usidjelice i pljuckat izdaleka.


Milanović i Kosorica nemaju program desetljećima pa ništa. To ne pljujete ovako složno. Oni bi vam mogli uzvratiti. Mali je sigurna lovina. Na njegov račun možete graditi svoje ime i brusiti sarkazam i "objektivnost".

Ma fuj vas bilo.

subota, 26. veljače 2011.

Okej, ima nešto i u Zagrebu. Fala Isusu, Mariji, Krišni, Budi i Alahu! Neki koji nikome ne pripadaju digli su glavu

Već svi znaju da je lik od 26 godina preko Fejsa pokrenuo antivladine demonstracije i danas je bilo svašta.

Je, je, danas su se organizirali branitelji, 15 tisuća njih, po tko zna koji put. Držali su govore, pjevao je Tupson, rekli su da je "dosta", na konja i jahača su napisali da je Stanimirović "mučko đubre" (tko je uopće taj Stanimirović?) i dali su nekoliko ganutljivih intervjua za televizije. Zatim je netko iz Vlade (ne znam tko, mijenjam program čim ih vidim) obećao da se branitelje neće ganjati i da će Purda biti vraćen u Hrvatsku za koju se borio.

Svi su već pomislili da će mirni prosvjed mirno završiti, kadli je grupa "mlade populacije" krenula na Markov trg. Tamo se nalazi zgrada u kojoj rade oni koji su nam krivi za sve. 

Tamo su Vlada i Sabor Republike Hrvatske. Ljudi koji nisu zakonom onemogućili rad na crno, koji radnike tretiraju kao smeće ako im nisu u rodu, koji su nas protiv naše volje odvukli u NATO, koji ne znaju pošto je kila kruha i litra benzina, a ipak nas silom zakona tjeraju da previše plaćamo lošu televiziju, ljudi koji dozvoljavaju da slavonski seljaci propadaju dok država uvozi krepano i staro meso iz inozemstva, ljudi koji ne rade ama baš ništa a ipak svatko od njih sebi uzima četiri do pet plaća radnika ove zemlje.

Ispred zgrade Vlade i Sabora nije dopušteno prosvjedovati; tako nije bilo ni u Kairu. 

Na Jelačićevom trgu su se okupili mirni branitelji, ali mladi su mladi i još su premladi da se boje boga, vraga ili interventne policije pa su krenuli prema tim zgradama u kojima sjede ljudi koji ih već jako dugo ne zastupaju, kako bi im rekli da odu odande. Kažu da su zvali branitelje da s njima krenu na Markov trg, ali ovi nisu krenuli.
Slika koju će ovaj policajac pokazat potomcima


Moram vam reći da je ona guzica mlade cure koja se sagnula vitlajući ciglu među policiju najljepši prizor koji sam danas vidjela na televiziji. Moj osmijeh je bio totalno u neskladu sa zabrinutim pogledima televizijskih voditelja. Kamerman koji je dobio ciglu u glavu nije se ljutio, nije zamjerio tu ciglu, vidjelo se. Policija je naredila da se zatvore haustori u Radićevoj ulici i nitko se nije mogao skloniti ni pred ciglama ni pred pendrecima.

Kordon na prolazu do Markovog trga
Ta policija je stajala tamo da ljude spriječi da dođu pred svoju vladu. Zato su letjele cigle.

Organizator cijele stvari je mlad 26 godina, kao što sam rekla. Danas nije bio tamo jer su mu zabranili. Da se pojavio, morao bi provesti pol dana u policiji, što je glupo. Sutra bi trebao biti kod Stankovića, a u ponedjeljak na Cvjetnom trgu. Meni moja plaća kasni više od godinu dana, ja nemam para za put do Zagreba. Vlada koju ti mladi žele srušiti dopustila je da mi plaća toliko kasni.

Čitajte portal Saveza za promjene pa ćete vidjeti da Ivica Pernar ima radikalne stavove. Njegovi stavovi su, međutim, ogromnim dijelom i moji. 

Ne sviđa mi se što ga u medijima napadaju. Što ga uspoređuju s Hitlerom, čak se ni Klauškom Pernar ne sviđa. Klauški je godinama jadikovao nad pasivnošću, zdvajao što nema pobune i slično, a sad mu pobuna ne zadovoljava estetske kriterije. On bi na Pernarovom mjestu htio vidjeti Milanovića. Klauški se izgleda ne miri s činjenicom da je Milanović ista Kosorica, samo u drugom pakovanju.

Twitter je najbolji izvor informacija koji sam ikad vidjela. 

Novinari režimskih novina pišu malo, valjda misle da ih nema tko čitati, ali su zato tweetovi tzv. običnih ljudi suho zlato:
"Ne volim to što branitelji glume posebnu društvenu klasu. I gotovo."

"Bivša stranka o vođi prosvjeda: Pernar je učio od Hitlera!"

"Ako ovi na Novoj TV jos jednom izgovore rijec huligan...."

"Na HRT-u su nezaposleni i gladni Hrvati postali "subkulture i huligani"!? Vjerojatno se i prosvjeduje čisto iz dosade?"


 
A jedan branitelj je za Dnevnik HTV-a izjavio da policiju nisu napadali branitelji nego "mlađa populacija" i da ne zna "kome oni pripadaju".

Vlada za ove prosvjede optužuje "oporbu" (to je onaj Milanović za kojim žali Klauški) i Bad Blue Boyse. A BBB odgovaraju:
"Razloge nemira i sukoba koji se dogodio između prosvjednika i policije treba tražiti među onima koji su postavili barikade kako građani ne bi mogli protestirati ispred institucija čije predstavnike biraju. Također, razloge treba tražiti u političkom establišmentu koji je osiromašio građane i koji je mladima umjesto bolje budućnosti ponudio korupciju, mito i laži. Koliko god se policija trudila krivce pronaći u jednoj subkulturi mladih ljudi, to nije istina".

Eto.

Šta ja mislim? Ja mislim da je bolji i ovakav prosvjed nego status quo. Ja hoću ići na referendum za Europu i zaokružiti NE. Ako bude više ljudi koji zaokruže DA, onda idemo u EU. Ali ako ne bude, onda ne idemo. Taj izbor nam Kosorica nije dala. Ona trubi o Europi i o svemu ko da se samo nju pita.

Kefaya, što bi rekli u Egiptu. 

Mirni prosvjedi od kojih ima koristi mogu se samo tamo gdje vrijede zakoni.

A ne tu. 

nedjelja, 20. veljače 2011.

Novosti

Vrijeme je da već jednom maknem ovaj stari blog odavde.

Jasmin
Novosti?

O, ima toga. Cijeli arapski svijet se zapalio. U Bahreinu su ljudi izašli na ulice, njihov kralj je poslao tenkove na prosvjednike, ali je princ (?) zabranio ubijanje. Ipak, mnogo ih je poginulo. Ranjeni su tražili pomoć od američke bolnice, a vladine snage su im zatvorile prolaz. U samoj bolnici netko je bacio suzavac. Nasilje. Ubijanje, mučenje, silovanja. Za one koji ne znaju, većina od 700 tisuća stanovnika te otočne zemlje pripada šiitskom islamu. Međutim, na vlasti je sunitska kraljevska obitelj i to već 200 godina. Sukobi šiita i sunita su poznati u povijesti, ali sada kažu da nema šiita ni sunita, da su svi građani Bahreina! Nicholas Kristof, novinar New York Timesa, šalje redovito tweetove iz Bahreina. Vlada ga napada, prijete mu, pokrenuta je i peticija u kojoj se traži njegov opoziv i izgon iz zemlje, ali prosvjednici i sav World Wide Web je na njegovoj strani. Strašne su slike koje on šalje. 


Libija krvari najviše. Gadafi je tamo na vlasti 42 godine, oko trideset godina je na snazi izvanredno stanje. Presječena je internetska mreža (opet djelomično uspostavljena, uglavnom zahvaljujući “highly skilled hackers” koji su čak i fizički otišli u Libiju), povremeno nema ni struje. Plaćenici iz Čada pozvani su da ubijaju nenaoružane ljude, neki kažu da ih je ubijeno 200, neki 300, a neki čak kažu da je 500 mrtvih. Najnovija vijest, stara 4 minute “realnog vremena” glasi: vojska koja je gušila ustanak sada je stala na stranu prosvjednika, sad je to potvrđeno. Još jedna veli da 50 tisuća ljudi maršira prema Gadafijevoj rezidenciji u Tripoliju.

Maroko također kreće.

Muhamed El Baradei
Muhamed El Baradei, egipatski borac za ljudska prava, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2005. koji je desetljećima živio u egzilu, kaže da je revolucija uspjela, a režim je i dalje živ i zdrav. To se odnosi na vojnu vlast u zemlji. Egipćani moraju naučiti da prava demokracija znači ukinuti svaku vlast i otići na izbore. A to je težak proces, oni će to tek naučiti kad se otrijezne od tahrirskog slavlja. Kad ćemo mi to naučiti? Ništa, ništa, samo pitam.


Al Jazeera English ima dobar članak "Nazovi me ako bude revolucija". Odnosi se na Kinu. Tamo je ograničen pristup svim internetskim stranicama koje bi mogle izazvati nerede, a oni koji bi se pobunili ionako nemaju internet. U tu revoluciju nitko ne vjeruje. Kad su se okupili pred nekoliko dana ispred McDonaldsa u Pekingu došlo je više novinara s kamerama i policije negoli prosvjednika. Neka žena sa sunčanim naočalama pitala je videći gomilu je li to kakva slavna osoba da se ljudi okupljaju. Veli da većina ljudi još uvijek misli da bi od pobune više izgubili nego dobili, makar se ne poštuje zakon i makar se prava ljudi krše na svakom koraku. Liči na Hrvatsku, ako mene pitate.

Je, ima toga.